U malim mjestima oko Wichite, najvećeg grada američke savezne države Kansas, budžeti javnih osnovnih i srednjih škola toliko su mizerni da ne mogu zaposliti dovoljan broj nastavničkog kadra. Budući da su nastavnici skuplji od računala, problem je riješen na način da su zamijenjeni softverom. Veći dio školskih sati učenici tako provode u tišini učionica prikovani uz zaslone računala.

Učionica bez učitelja

Predškolski program za 10.000 mališana savezna država Utah organizirala je putem interneta. Kažu da je predškolski program priprema mališana za učenje uz igru i privikavanje na kolektiv, ali šestogodišnji kikići u Utahu čine to online, sami kod kuće, bez druženja s predškolskim vršnjacima, bez živog učitelja, bez knjige, bez olovke i papira. Državi je to jeftinije jer ne troši na učionice, pedagoge, struju i grijanje. Slijedeći primjer uštede Utaha, program javnog predškolskog obrazovanja od ove godine također su pokrenuli Wyoming, Sjeverna i Južna Dakota, Idaho i Montana, uz financijsku podršku saveznih sredstava.

Tehnološke tvrtke vraški se trude prodati javnim obrazovnim ustanovama programe i hardver po principu na svakoga školarca jedno računalo, dokazujući da je to jedini način pripreme novih generacija za IT budućnost. Velike tehnološke tvrtke u Silicijskoj dolini uposlile su tako flotu psihologa i neuroznanstvenika da pronađu način na koji što brže i što dulje prikovati klince, i ne samo njih, uz zaslone.

Povratak učenika prirodi

Ali najbolje plaćeni stručnjaci tih istih IT tvrtki drukčije vide obrazovanje vlastite djece. Po logici stvari u Silicijskoj dolini očekujete informatički najbolje opremljene škole na svijetu, naročito privatne, kojima novac nije problem. No dok javna srednja škola Hillview Middle School reklamira svoj 'iPad program 1:1', među IT-jevcima je trenutačno najpopularnija privatna Waldorfska osnovna škola, koja nudi povratak učenika prirodi, nastavu gotovo bez tehnoloških pomagala i kvalitetne, dobro plaćene nastavnike u prvom planu. Štoviše, najbogatiji za svoju djecu traže odnos učenika i nastavnika 1:1, kao da su prinčevi na dvoru posljednjeg kineskog cara.

Tako je došlo do paradoksa: dok djeca superimućnih roditelja odrastaju provodeći što manje vremena uz računala, tablete i pametne telefone, na društvenim mrežama i uz računalne igrice, siromašna djeca više odrastaju uz njih. To potvrđuje istraživanje Common Sense Medija, neprofitne web stranice za istraživanje prikladnosti dječjih online sadržaja: djeca siromašnih roditelja provode osam sati i sedam minuta dnevno uz online zabavu, dok djeca roditelja s visokim primanjima to čine pet sati i 42 minute. Dvije studije također svjedoče o tome da su bijela djeca znatno manje izložena zaslonima od djece Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca.

Digitalni jaz obrnutog smjera

Još donedavno vodila se rasprava o tome hoće li zbog ranijeg pristupa skupom internetu bogati učenici brže stjecati tehničke vještine, što će među njima stvarati digitalni jaz. Prvi Apple Mac iz 1984. stajao je 2500 (današnjih 6000) dolara, a Samsungov laptop Chromebook 3 danas se nudi Amerikancima za smiješnih 200 dolara na rasprodaji. Od osamdesetih godina prošlog stoljeća posjedovanje osobnog računala i tehnologije koja vam omogućava primanje i slanje informacija iz svoga doma bio je znak bogatstva i moći, a najnoviji gadgeti bili su statusni simboli.

Stručnjaci tvrde da u Americi doista raste digitalni jaz, ali u obrnutom smjeru: djeca siromaha i roditelja srednje klase obrazuju se virtualno, a djeca elite Silicijske doline vraćaju se drvenim igračkama i luksuzu ljudske interakcije. ‘Privatne škole bez tehnologije su u procvatu, a napuštanje društvenih mreža, neodgovaranje na e-poštu i SMS poruke jednog ili više dana u mjesecu postaje statusni simbol. Što si bogatiji, to trošiš više novca i vremena izvan dosega računalnog zaslona. Najbogatiji žele osposobiti svoju djecu za međuljudsku komunikaciju jer će samo takvi voditi tvrtke i biti vrhunski menadžeri, piše The New York Times.

Zakon o ‘pravu na isključivanje’

Bogati kraljevi Silicijske doline time poštuju mišljenje znatnog broja psihologa da je pretjerano korištenje virtualne nastave nezdravo za djecu. Prema istraživanjima američkog Nacionalnog instituta za zdravlje provedenog na 11.000 djece, mališani koji od najranije dobi provode više od dva sata dnevno za zaslonom postižu niže rezultate u brzini razmišljanja i jezičnom izražavanju. Najviše zabrinjava zaključak da se mozak djece koja provode sate za zaslonom razlikuje od onoga u djece koja to ne čine, a u nekih je primijećeno preuranjeno stanjivanje moždane kore. Tek prohodali mališan koji uči slagati virtualne blokove na iPadu ne zna ih nizati u stvarnom svijetu, tvrdi Dimitri Christakis, pedijatar iz dječje bolnice u Seattleu. Zabrinuta zbog pretjeranog korištenja tehnologije u javnim školama, šačica roditelja u Kansas Cityju pokrenula je inicijativu za donošenje zakona o ‘pravu na isključivanje’.

Početna radost zbog internetske revolucije ležala je u njezinoj demokratičnoj prirodi, kaže Milton Pedraza, izvršni direktor njujorške savjetodavne tvrtke Luxury Institute, koja se bavi kvantitativnim i kvalitativnim istraživanjima želja, navika i potrošačkih trendova najbogatijih klijenata. Prema Pedrazi, Facebook je ostao Facebook, bez obzira jeste li bogat ili siromašan. Gmail je također ostao isti Gmail. I sve to još besplatno. Bogati se stoga od egalitarne gomile mogu izdvojiti na način da ih koriste manje od siromašnih jer su, poput cigareta i gaziranih napitaka, postali deklasirani.

Ustoličenje statusnih simbola

Stoga u najbogatijih nije samo riječ o brizi za optimalno obrazovanje potomaka, nego o ustoličenju statusnih simbola. Prema novim trendovima, bogatstvo i moć manje se iskazuju viletinama, jahturinama i turbo automobilima, a više luksuznim putovanjima, gozbama u ekskluzivnim restoranima s x Michelinovih zvjezdica i ekskluzivnim obrazovanjem samo za odabrane, a u svim tim područjima bitna je kvaliteta usluge, bilo da je riječ o svjetski razvikanom chefu, bilo čuvenom profesoru koji obrazuje vaše dijete. 'Danas je aktualna 'luksuzifikacija' ljudskog angažmana', tvrdi u New York Timesu Pedraza. U kulturi rastuće izolacije ljudski kontakt tako postaje luksuzno dobro, ono čega nema u dodiru s virtualnim svijetom.