Mnogi treneri smatraju da formacije polako odumiru, ali Giovanni Trapattoni pomalo je staromodan i ne smatra to nedostatkom. Čvrsto vjeruje u sustav 4-4-2, kojim je njegova Irska igrala u gotovo svakoj utakmici otkako je prije četiri godine preuzeo reprezentaciju.

Njegov prvi zadatak bio je zaustavio poroznost obrane, poslije kvalifikacijskog ciklusa u kojem je Irska dospjela na najnižu točku porazom 5:2 od Cipra. Sve igrače za koje je smatrao da mogu konkurirati za mjesto u momčadi sa sobom je poveo u trening kamp u Portugalu i ondje odlučio koja taktika je najprimjerenija karakteristikama igrača kojima raspolaže.

Zaključio je da će im najbolje odgovarati sustav s četiri braniča u liniji, dvojicom defenzivnih središnjih veznjaka, malo ofenzivnije orijentiranim krilima i dvojicom napadača - jedan od tih gotovo je uvijek visoki, stasiti centarfor čiji je osnovni zadatak primati duge lopte i visoka nabacivanja te zadržavati igru.

Trapattoni je često pun pohvala za kvalitete svojih igrača, ali povremeno je znao biti i prilično iskren kada su u pitanju njihova ograničenja. Vjeruje kako je nužno osigurati da svi igrači točno znaju što se od njih traži kako bi doseg momčadi bio veći od samog zbroja njenih dijelova.

Idealni sastav je već uglavnom poznat. Shay Given (Aston Villa) je prvi vratar, a John O'Shea (Sunderland) i Stephen Ward (Wolves) vjerojatni su izbor za bočne braniče. Ovaj drugi skloniji je prodorima prema naprijed po lijevoj strani, ali vjerojatno će u Poljskoj imati previše posla u obrani da bi se često upuštao u takve avanture. Richard Dunne (Aston Villa), jak u skok igri i u oduzimanju lopte, ključni je igrač u središtu obrane, a obično mu se pridružuje Sean St Ledger (Leicester City). Obojica u prekidima odlaze prema naprijed i pokušavaju uputiti udarac glavom.

Glenn Whelan (Stoke City) i Keith Andrews (WBA) najvjerojatnije će zaigrati kao središnji vezni - njihov je zadatak osujetiti suparnička dodavanja i zaštititi obranu iza sebe. Kad osvoje loptu, zadatak im je brzo je uputiti prema napadačima ili krilima - Damienu Duffu (Fulham) i Aidenu McGeadyju (Spartak Moskva). I dok je McGeady klasičnije krilo, Duffu je danas 33 godine i nije više u stanju pretrčavati braniče kao u svojim najboljim danima u Blackburnu i Chelseaju, kada je jurcao uz liniju i neumorno centrirao. Sada sve češće ulazi u sredinu, ali još uvijek je jako važan igrač za svoju momčad - savjesno obavlja obrambene zadaće i prenosi loptu prema naprijed. Često iznuđuje slobodne udarce iz kojih je Irska vrlo opasna.

Kad je u formi, Kevin Doyle (Wolves) vrlo je učinkovit u osvajanju lopte i držanju iste u posjedu, nakon čega uključuje u akciju suigrače. No kapetan Robbie Keane (LA Galaxy) još uvijek je najveća prijetnja za suparnička vrata, a usto i jako puno trči i često nastoji biti poveznica između vezne linije i napada.

Momčad neumorno i disciplinirano drži obrambeni gard, ne dozvoljava suparniku da razvije svoju igru i pokušava presjeći svako dodavanje, a zatim jurnuti prema naprijed u munjevitom protunapadu. No sklona je i olako gubiti loptu, teško je zadržava u svom posjedu. Kad ih se stisne tako da se vezna linija mora povući, irska igra svodi se gotovo samo na Givenova dugačka ispucavanja prema izoliranim i usamljenim napadačima.