Njihovi roditelji slomljena srca mogli su samo uzeti novčanu naknadu za njihovu smrt – nitko i ne razmišlja o tome da bi mogao tužiti direktore rudnika.

Jedan od očeva, inače lokalni župnik, izgubio je oba sina, u dobi od 16 i 18 godina.

'Jedan od ljudi zaduženih za rudnik zlata dao mi je 3.000 dolara za njihovu smrt', prisjeća se on dodajući samo da je njegov stariji sin nedavno završio srednju školu.

Prema riječima lokalnog aktivista Benoita Mwatija, deset dječaka poginulo je 2012. u urušavanju stijena ili od gušenja u rudarskom sektoru Kamituga.

'17-godišnjak je umro od gušenja u tunelu rudniku zlata. Vlasnik je obitelji kupio drvenu kuću. Mislim da je koštala 1.500 dolara. Nije bilo suđenja', prisjeća se Mwati.

Pomoćnik zamjenika povjerenika za rudarstvo u lokalnoj vlasti, Eugene Kakisingi, kaže kako je rad u rudnicima najgori posao za dijete, a citirao je i statut koji strogo zabranjuje 'bilo kakvu vrstu rada koja može ugroziti uvjete rada, osobno zdravlje, rast, sigurnost, dostojanstvo i moral djeteta'.

Šef udruge Social Vision Pappy Kajakiba kaže da se vlasnike rudnika gdje djeca umiru 'mora procesuirati na temelju optužbi za ubojstvo' jer nisu spriječili smrt. Zasad je samo Organizacija civilnog društva osudila dječji rad, ali bez ikakvog uspjeha.

Jedan od razloga zašto roditelji ne podnose tužbe je pritisak šire obitelji. Župnik koji je izgubio dva sina prošle godine objasnio je da lokalni običaji zabranjuju poduzimanje akcije 'jer je puno djece dužno raditi u rudnicima svojih očeva, stričeva ili starije braće', objašnjava Benoit Mwati.