Djeca u Hrvatskoj izložena su elektroničkom zlostavljanju, nasilju, širenju laži o njima, vrijeđanju, zlobnim komentarima, narušavanju osobne i obiteljske privatnosti putem informacijskih tehnologija. Naivnim ulascima u komunikacije s nepoznatima postaju i mete seksualnih manijaka. Razvoj i širenje nekontrolirane upotrebe internetskih servisa i društvenih mreža među djecom najslabije dovodi u izravnu vezu s agresivnim osobama, koje im onda mogu nauditi.

Socijalna savjetnica Hrabrog telefona Martina Vidaković u Osijek je jučer došla o tome alarmirati učitelje, nastavnike, profesore i knjižničare. Vidaković kaže da iskustva Hrabrog telefona dokazuju da djeca već sa sedam godina otvaraju profil na Facebooku. Što su mlađi, tim manje paze na privatnost – sve fotografije, podatke o sebi, obitelji, intimne detalje, adrese stanovanja, telefonske brojeve i slično ostavljaju potpuno dostupnima.

Djeca se ne znaju od toga obraniti

Problem nastaje kada netko ove sadržaje počne koristiti za vrijeđanje, širenje laži ili, primjerice, zlonamjerno manipuliranje fotografijama. Nastaje poseban oblik nasilja među djecom. 'Udari li ga netko na putu u školu, barem će ga moći prepoznati, tražiti pomoć od prisutnih ili kasnije izbjegavati takva mjesta. Međutim, na internetu ih najčešće zlostavljaju anonimne osobe, a djeca nemaju znanja za borbu protiv toga', samo je jedan od naglasaka koje je tportalu iznijela Vidaković, diplomirana socijalna radnica.

Svoje tvrdnje Vidaković potkrepljuje podacima iz istraživanja Hrabrog telefona i Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba provedenog 2008. godine na uzorku od 2700 osnovnoškolaca i srednjoškolaca iz Zagreba, Splita, Zadra, Dubrovnika, Osijeka i Opatije. Dio djece, njih 15 posto, suočilo se s objavom svojih tajnih ili laži o njima na internetu, a pet posto djece svoje fotografije ili video snimke o sebi ugledalo je uz neugodne komentare.

Polovica anketiranih maloljetnika odgovorila je da internet koristi svakodnevno bez nadzora i prisutnosti roditelja, a 36 posto smatra ih da njihove roditelje ne zanima što oni rade na internetu. Ne čudi stoga što je 54 posto djece izjavilo da je naišlo na web stranicu koja je sadržavala fotografije golih ljudi ili ljudi u spolnom odnosu, a da to nisu željeli. Istraživanje je otkrilo da je četvrtina, 24 posto, ispitane djece primilo poruku putem elektronske pošte koja je oglašavala pornografske web stranice ili je sadržavala linkove za te stranice, a da to nisu željeli.

Uvod u izravnu opasnost od manijaka

Sve to je samo u uvod u izravnu opasnost kojoj se u neznanju izlažu. Ne samo da je 41 posto djece dobilo intimna pitanja o sebi, svom tijelu ili pitanja seksualnog karaktera tijekom druženja i komunikacije putem interneta, nego je dio njih odlazio i na sastanke s nepoznatim osobama s kojima su imali takvu komunikaciju. Trećina ih je na taj sastanak otišla bez pratnje – sama.

U kakvu opasnost se upuštaju tportalu je rekla i Ines Perić pravna savjetnica u Centru za nestalu i zlostavljanju djecu. 'U hrvatskom zakonodavstvu ne postoji kazneno djelo mamljenja djeteta', upozorava Perić. Seksualnim zlostavljačima i pedofilima djeca zlostavljana i vrijeđana na internetu predstavljaju najranjiviju metu. Na forumima, mrežama i chatovima predstavljaju se kao njihovi vršnjaci, koji se uključuju u raspravu. Postupno staju na stranu povrijeđenog djeteta i dobivaju povjerenje, da bi komunikaciju nastavili privatnom elektronskom poštom, potom mobitelom. Manijak zatim može dijete tražiti intimne fotografije, a zahtjevi s vremenom postajati sve neugodniji. Kada nesretni maloljetnik prvi put odbije, slijede prijetnje da će sve to saznati roditelji i šira okolina.

Dijete šuti, a treba pomoć

'Kada uočite da je dijete uznemireno, zabrinuto i nevoljno razgovarati o tome što na internetu ili mobitelu radi, morate mu hitno pomoći!', potvrđuje Martina Vidaković tijekom predavanja za osječke prosvjetare. Njeno iskustvo govori da se djeca srame ili boje svoju nevolju povjeriti roditelju, učiteljima ili drugim bliskim osobama.

'Kada odrasla osoba dobije podatke o zlostavljaču, treba ih javiti policiji. Sve treba sačuvati kao dokaz - fotografije, prijeteće i zlonamjerne poruke, elektronsku poštu, video, i to predati policiji. Postoje načini da se počiniteljima uđe u trag', objašnjava Vidaković.

Računalni program blokira nepoželjne sadržaje

Sprečavanje doticaja djeteta s agresivnim ili perverznim ljudima ili sadržajima na internetu vrlo je teško, ako suradnja roditelja i institucija nije na razini kakvu zahtijevaju ovi stručnjaci. Centar za nestalu i zlostavljanju djecu (CZND), čije je sjedište u Osijeku, izradio je računalni program Sigurni na internetu – SINI, koji onemogućava djetetu pasivan ili aktivan pristup nepoželjnim sadržajima. 'Uspjeli smo postići 90-postotnu učinkovitost programa, ali onih deset posto moraju spriječiti roditelji i institucije', istakla je Ines Perić.

Program se besplatno može preuzeti na internetskoj adresi centra

Djevojčice nacrtale crteže u filmu

Animirani film CNZD-a 'Znaš li s kim razgovaraš? Online zamka' će šokirati i zabrinuti svakog savjesnog roditelja i odgovorne u hrvatskim institucijama. Sljedećih tjedana u svim osnovnim i srednjim školama te domovima zdravlja u Osijeku predstavnici CNZD-a će polijepiti plakate s porukama koje će roditelje i sve odgovorne upozoriti na ovu opasnost po najmlađe, a tportal ih također objavljuje.

Crteže u animiranom filmu izradile su učenice osmih razreda u sklopu trodnevne radionice pod vodstvom Nataše Dorić, produkciju filma potpisuje Aleksandar Muharemović, a nastao je na inicijativu Centra za nestalu i zlostavljanu djecu u suradnji s Video klubom Mursa i Osnovnom školom Mladost Osijek.