Napetosti vezane uz funkcioniranje institucija BiH u Republici Srpskoj traju već neko vrijeme, a sve je, podsjetimo, eskaliralo prije tjedan dana, kada je parlament Republike Srpske zabranio provedbu odluka Ustavnog suda BiH na teritoriju tog entiteta. Donošenje zakona koji je to omogućio mnogi su ocijenili kao udar na ustavni poredak države, a reagirao je i visoki predstavnik Christian Schmidt te je poništio sporne zakone, ali i potaknuo izmjene kaznenog zakona, kojima je predviđena kazna do pet godina zatvora za osobe koje ugrožavaju ustavni poredak.

Razbjesnilo je to Dodika te je najavio da će 'ići do kraja', točnije tražiti donošenje zakona kojim će se zabraniti djelovanje Suda i Tužiteljstva BiH na teritoriju RS-a, kao i državnih policijskih agencija. Uz to je kazao da će ići na 'jačanje' međuentitetske crte razdvajanja, sugerirajući da je želi pretvoriti u klasičnu granicu. Sve je to spreman učiniti, poručio je, i pod cijenu zatvora.

Dodikove prijetnje odcjepljenjem nisu neka novost i traju već godinama, no pitanje je hoće li sve, kao i dosad, završiti samo na riječima ili je čelnik Republike Srpske spreman ići dalje.

'On će ići sve dok ne bude zaustavljen, to mnogi ne žele shvatiti. SAD i EU dugo žive u uvjerenju da Dodik nije ozbiljan i ima mnogo članaka koji govore da on koristi tu stalnu prijetnju da bi dobio više. Međutim mislim da uvijek treba vjerovati ljudima i onome što govore. On zapravo vrlo otvoreno kaže da želi razdružiti Republiku Srpsku od BiH na miran način, a vjeruje da to može iscrpljivanjem političkih partnera i računa na to da je međunarodna zajednica zaokupljena nekim drugim temama; nada se možda povratku Trumpa ili neke druge politike te pobjedi Rusije u Ukrajini. On isto igra igru, gledajući koje su okolnosti oko njega i čime raspolaže', kaže za tportal Senada Šelo Šabić sa zagrebačkog Instituta za razvoj i međunarodne odnose.

Indikativan je i moment u kojem je Dodik odlučio pojačati napetosti jer, kako nam kaže Šelo Šabić, ovih dana trebaju mu leći na naplatu rate kredita za koje nema novca. 'Njemu je najveće pitanje rješavanje statusa državne imovine koju bi on koristio kao kolateral za daljnje servisiranje dugova. I onda time diže histeriju, diže glas mržnje jer u tim nabrijanim, naglašenim emocijama i netrpeljivosti ljudi ne razmišljaju hladnom glavom, nego se vraćaju na stare priče. To je bacanje kosti gladnom psu, to je ružna metafora, ali to tako izgleda. Kada bismo sveli bilancu njegove vladavine, vidimo bismo da on bilježi samo minuse, nema ekonomskog rasta. Cijelo vrijeme tvrdi da morate imati apsolutnu vlast i kontrolu pravosuđa te službi da biste bili sigurni. Imate to u RS-u, a nemate u toj kompliciranoj Federaciji. I onda je ta komplicirana Federacija ekonomski bolja i prosperitetnija. To je bitno u konceptualnom smislu - kakav model država želimo, kakva društva želimo, želimo li veću integraciju. Ili želimo izolaciju i zatvaranje. To je ono za što se on zalaže, to su njegovi modeli svijeta, po kojima ste u sukobu sa svima pa morate jačati unutrašnji nacionalizam i poriv za samoodržanjem. Ovo što se sada događa, ako se ne zaustavi, slažem se s prognozom da to ide ka gorem', poručuje Šelo Šabić.

No može li sve napetija situacija dovesti i do oružanog sukoba, kako to sugeriraju pojedini političari iz SDA-e?

'Situacija se u BiH kontinuirano pogoršava već dugo vremena, a ovo je samo ubrzanje pogoršanja, kao snowball efekt. Promatrajući sa strane, moja kritika djelovanja međunarodne zajednice, koja ima odgovornost i mandat za održavanje mira u BiH, sastoji se u tome da se nije učinilo dovoljno i na vrijeme da se ovakvi potezi, koji su bili očekivani, zaustave. Te prijetnje secesijom, prijetnje rušenjem ustavnog poretka, prijetnje blokadama, korištenje rječnika mržnje, podizanje napetosti u društvu - to od Dodika i njegove vlade dolazi već nekoliko godina. Institucije BiH, to se sada pokazuje, nemaju taj kapacitet zbog institucionalnog ustroja. BiH nikada ne može biti funkcionalna i stabilna te država koja može postati članica EU-a sa sadašnjim Ustavom i načinom unutrašnjeg funkcioniranja. Traženje intervencije međunarodne zajednice nije odustajanje od odgovornosti, nego zapravo jedini put da BiH danas-sutra ima kapacitet da preuzme odgovornost za svoju sudbinu. Međunarodna zajednica je preuzela dužnost na način da je oformila Ured visokog predstavnika i potpisala odgovornost za održavanje mira (NATO, EUFOR). Onda u situaciji u kojoj promatraju aktivno testiranje granica i stalno podrivanje tog mira, koji je skupo plaćen prije 30 godina, ne čine dovoljno. Ne iznenađuje me to da počinjemo slušati o mogućnostima sukoba zato što postoji ogroman strah kod građana', kaže nam Šelo Šabić.

Iako je Schmidt sada reagirao i zabranio zakone kojima je Republika Srpska htjela podrivati odluke Ustavnog suda, već se gleda i na njegove daljnje korake. Veliko je pitanje što međunarodna zajednica može napraviti, kaže nam Šelo Šabić te podsjeća na neke prethodne visoke predstavnike, koji su bili i više uključeni od Schmidta, pa čak i smjenjivali ministre, no taj se pristup nije pokazao kao dobar. Šelo Šabić stoga vidi jednostavno rješenje - jačanje međunarodnih vojnih snaga.

'Za efektivno djelovanje međunarodne zajednice potrebno je pojačati sigurnosne trupe u BiH. To je zaista zemlja koja još uvijek živi poslijeratni tranzicijski mir, nestabilan mir. Imali smo veliki period olakšanja kod većine građana zato što je taj strašni rat završio i nema želje da se sukob vrati. To i dalje postoji kod većine ljudi - tko bi od nas želio da sutra mora nekamo bježati? Vjerujem da ljudi žele mir, međutim ne žele svi i neki su spremni riskirati mir većine da bi osigurali svoje interese i ciljeve. Takve treba spriječiti, a da biste ih spriječili, morate odgovoriti jezikom sile. Kada zorno vidite na križanjima kako prolaze nekakvi vojnici koji su naoružani, koji imaju naredbu da djeluju, mislim da ćete se jako zapitati. Međunarodna zajednica treba odluke visokog predstavnika potkrijepiti i podržati slanjem dodatnih vojnih trupa da bi se smirile strasti. Kada smirite strasti, možete početi drugačije razgovarati. Sada osjećaju da rade u praznom prostoru i da mogu što hoće, a to je loša poruka', zaključuje Šelo Šabić.