Branka Bakšić Mitić, dogradonačelnica Gline, koju su mnogi upoznali kao ženu koja preko grupe 'Ljudi za ljude' pomaže stanovnišvu Sisačko-moslavačke županije, a ovih dana zbog potresa ima je na sve strane, u Nu2 na HRT-u kazala je da situacija nije toliko kaotična kako se priča, ali da problema ima
Smatra da kamp kućice jesu privremeno rješenje, ali da bi svi trebali dobiti kontejnere koji su puno bolje rješenje. Istaknula je da su na terenu prijeko potrebne gumene čizme.
'Nema potrebe da se gomila tolika količina hrane jer ljudi koji su sada u kamp kućicama nemaju kuda s njom', kazala je Bakšić Mitić dodavši da se stvari jih moraju brzo riješiti jer ljudi ne mogu čekati deset godina da se kuće obnove.
'Njih za deset godina neće biti. Oni kuće trebaju dobiti za godinu dana', istaknula je.
Navela je da joj je srce mi je veliko zato što se puno ljudi javlja da će oni izgraditi kuće, samo da odaberu obitelji i da će im oni napraviti kuće.
Upitana je li točno da su se brojne kuće, koje su obnavljane nakon Domovinskog rata, srušene u potresu odgovorila je potvrdno dodavši da ne zna zašto se to dogodilo.
Na pitanje tko je u ovoj situaciji zakazao odgovara kako nas je potres možda sve zadesio nespremne.
Bakšić Mitić rekla je i kako je pregovarala nekoliko dana oko kućica iz Poreča, a da na kraju nijedna nije došla u Glinu jer ih navodno nisu htjeli pustiti.
Ispričala je da se u vrijeme drugog potresa 30.prosinca zatekla na ulici u Majskim Poljanama s europarlamentarcom Fredom Matićem koji je donio poklone, zatekli smo se pred kućom žene kojoj je poginuo sin.
'Na moje oči srušili su se trafostanica i kuća', ispričala je. Kroz suze je pričala kako je bila sam prisutna kad su ga izvadili. 'To je bilo prestrašno. Obitelj je zbrinuta, Fred im je dovezao kamp kućicu, a naknadno smo im našli i kontejner', kazala je.
Navela je da je prije rata u Glini živjelo 22.000 ljudi i da je život bio predivan.
'Rat me je zatekao u Njemačkoj, bila sam jedno vrijeme tamo onda smo se vratili u Zagreb. Nakon rata bilo je devet tisuća stanovnika prema zadnjem popisu. Međutim, danas je tamo šest tisuća ljudi. U Glinu sam se vratila 2010. godine jer sam imala posao u Zagrebu. Mi danas nemamo gumene čizme gdje kupiti jer je zatvorena i posljednja trgovina s obućom Borovo je otišao', pojasnila je.
O svom humanitarnom radu rekla je da je on počeo odmah iza rata. Na pitanje kako je postala glinska dogradonačelnica kazala je da se odlučila angažirati na nagovor ljudi.
'Drugi dan u vazi u moj kancelariji bio je štakor. Ne znam je li to bila dobrodošlica i tko je tamo stavio. Imam i slike. Kao dogradonačelnica nemam ovlasti. Kada sam vidjela da ne mogu ništa napraviti odlučila je pomoći ljudima. Ne bi rekala da je sjajna suradnja s gradskom vlasti. Kada idem na teren moram pisati zahtjev za službeni auto. Digla sam kredit i kupila sam auto kako bi mogla pomoći ljudima na terenu', ispričala je dogradonačelnica koja dolazi iz redova srpske manjine.
Upitana je li zadovoljna kako rade predstavnici srpske manjine u Zagrebu zastupaju svoje ljude kazala je da se ne smije dogoditi da ljudi danas nemaju struje.
'Nije se smjelo dozvoliti da ljudi 25 godina nakon rata nemaju struju. Svi oni su prije rata imali struju, oni su izgradili tu mrežu, sjekli bandere u svojim šumama i sad opet moraju platiti priključke', smatra Bakšić Mitić.
Nada se da će ova tragedija biti prekretnica, da će se riješiti ceste i struja.
'Ima djece, nema puno, ali ako im daš uvjete za život, oni će ostati. Ljudi bi se tu trebali baviti poljoprivredom. Ali ono što proizvedu, to ne mogu prodati, jer ne može biti konkurentan onaj tko ima dvije krave. Trebalo bi organizirati neke zadruge da se to onda proda zadrugi pa ona to prodaje dalje. Majske Poljane su selo gdje žive i Srbi i Hrvati i Romi. Uopće nije bitno tko je što, bitno je da su ljudima uništene kuće. Ne Hrvatima, ne Srbima, ne Romima, nego ljudima", zaključila je dogradonačelnica.