'Obožavam Pariz i radujem se svaki put kad moja tvrtka u tom gradu sazove korporacijski sastanak. Bila sam u Parizu prošli mjesec i kao uvijek dosad uživala provodeći slobodno vrijeme kao turist. Sastanak smo trebali imati i ovaj mjesec, kada se napad već dogodio. Osjećala sam se užasno, danima me progonila misao – što ako se napad ponovi? Laknulo mi je tak kad je sastanak otkazan.' Tako mi u jednom zagrebačkom kafiću govori Vlasta, uspješna menadžerica u farmaceutskoj industriji
Dan kasnije, kad se poveo razgovor o istoj temi, mlada znanstvenica, stručnjakinja za turizam, priča mi kako je za napad u Parizu čula na njujorškom aerodromu. 'Tjeskoba je ispunila zračnu luku, glas je išao od putnika do putnika, atmosfera u zrakoplovu koji je kasnio u polijetanju i nekoliko puta pristupao i odlazio s uzletišta bila je teška. Tišina i nervozna. Sletjeli smo u Frankfurtu, zračnoj luci koju osobito volim i držim je najljepšom u Europi. Tamo su nas dočekali vojnici s dugim cijevima. Tisuće ljudi oko nas, poslovnjaka i turista imali su samo jedan osjećaj na licu. Izgledalo je kao da je svijet iskliznuo iz tračnica. Bojali smo se!' priča Katarina dok u mislima spaja dvije riječi: turizam i terorizam. Zajedničko im je samo prvo početno slovo, ali sve ostalo je različito.
Turizam traži sigurnost i povjerenje, terorizam smjera na kaos, paniku i strah. Jedno drugo isključuju, ali njihov je odnos višestruko dinamičan i nipošto lako predvidiv, pogotovo kad se govori o rokovima unutar kojih se terorizmom pogođena destinacija oporavlja. Primjerice, na temelju praćenja trendova oporavka destinacija nakon terorističkih napada, osobito nakon napada 11. rujna 2001. na Twinse vidljivo je da je taj rok sve kraći. Tako je za povratak New Yorka kao destinacije trebalo 45 mjeseci, Madridu (također izloženom bombaškom napadu) trebalo je 12 mjeseci, Londonu devet mjeseci, a Tunisu – tri mjeseca.
Turisti brzo zaboravljaju? Da, ali prva je reakcije instinktivna i zove se otkaz putovanja.
Podaci vezani za 11. rujna pokazivali su da je otkazivanje turističkih aranžmana dosegnulo brojku od 30 posto. Nakon napada u Tunisu uslijedio je egzodus Britanaca, čak 3.500 napustilo je tu destinaciju. Ali ni to nije pravilo! Nakon napada na redakciju pariškog satiričkog časopisa Charlie Hebdo u siječnju otkazivanje je bilo minimalno. Je li tada kolektivni um turista svjesno zanemario opasnost ili je pomislio kako je riječ o izoliranom obliku osvete usmjerene samo na 'blasfemične novinare'? Strah je jedinstven, ali reakcije turista raznolike su. Pa i procjene; u nemirima tijekom Arapskog proljeća turisti su zaobilazili Kairo držeći ga opasnim mjestom, ali su masovno vjerovali ronilačkim odmaralištima poput Shram el Sheika na Crvenom moru koji je bio udaljen od političkih previranja u egipatskoj prijestolnici.
Neposredno nakon pariških napada prodaja oružja u svijetu porasla za čak 12 posto!
S gospodarstvom stvari izgledaju bitno drugačije. Gdje god da se dogodi terorizam, osim što odnosi ljudske živote, opako trese ekonomiju. Pada potrošnja, bježe investitori, pati vanjska trgovina, a s druge strane komplicirani sigurnosni protokoli i obrana, povećan broj policajaca ozbiljno nagrizaju proračun, umanjen i za one svote koje su donedavno donosili turisti. Izgleda da jedino što raste prodaja naoružanja: prema nekim podacima već u prvi ponedjeljak iza pariških napada prodaja oružja u svijetu porasla za čak 12 posto.
Neki europski stručnjaci procjenjuju da će Francuska zbog zadnjeg terorističkog napada imati gubitak od nekoliko stotina milijuna eura. Pritom nisu samo pogođene turističke agencije i hoteli nego svi koji poslovanje baziraju na turizmu: kafići, koncertne dvorane, organizatori koncerata. Istodobno rastu osiguravateljske premije, jer je rizik terorizma sadašnje povoljnije tarife vinuo u nebo.
Kako takva turistička apokalipsa izgleda iz vizure onih koji od prodaje putovanja žive?
Boris Žgomba, predsjednik Udruge hrvatskih putničkih agencija, ali i potpredsjednik Europske udruge putničkih agencija drži kako je preuranjeno procjenjivati koliku će štetu Francuska, koja je s više od 80 milijuna posjetitelja godišnje najomiljenije turističko odredište u svijetu i u kojoj je udio turizma u BDP-u je oko sedam posto, pretrpjeti.
'Turistička djelatnost u Parizu i Francuskoj, samom činjenicom proglašavanja izvanrednog stanja i zatvaranja granica bila obustavljena. S druge strane otkazi aranžmana koji su uslijedili razumljivi su, jer je sigurnost turista glavni element u procjenama Ministarstva vanjskih poslova i naših udruga i Svjetske turističke organizacije. No nakon napada upiti za putovanja u francusku metropolu nisu prestajali, smanjili su se, ali ih je bilo. Koliko će taj proces trajati, koje će elemente imati, o tome je prerano suditi. Jasno je da teroristička prijetnja nije usmjerena samo na Francusku nego se odnosi na europsku regiju, ali razvidno je i to da reakcija turista neće biti jednaka', kaže Žgomba zadržavajući se najprije na situaciji u francuskoj metropoli.
Što će biti s pariškim adventom i Silvesterovom? U Hrvatskoj ne stagnira prodaja skijaških aranžmana!
'Jasno je da će Parižani, poznati po svom milijunskom ispraćaju Stare godine (ako ga zbog sigurnosti ne otkažu) morati pripremiti na manje brojke. S druge strane ponašanje turista i turističkih djelatnika poznaje i prkos, pa i taj element valja uzeti u obzir. Za očekivati je da će hotelijeri i prijevoznici nuditi i niže cijene kako bi se rezervacije brže oporavile, što je praksa koju su već koristile druge ugrožene destinacije. Nadalje, nema sumnje da će se u javnost poslati poruka kako je zbog pojačanih mjera sigurnosti Pariz trenutačno jedan od najsigurnijih gradova na svijetu. Istina je i to da nitko više u Europi i svijetu ne može tvrditi da je kod njih sto posto sigurno pa mislim da kod ugroženih destinacija više ne pomažu ili slabije pomažu čak ni komercijalne povoljnije ponude sa snižavanjem cijena', napominje Žgomba dodajući kako drži da će u toj relativnoj ranoj posttraumatskoj fazi europski turizam reagirati preusmjeravanjem.
'To znači da će, primjerice oni koji su advent željeli provesti u Parizu odustati od tog odredišta, ali ne i od namjere da putuju. Neće otputovati u Pariz, ali će slaviti, primjerice u Beču ili Budimpešti. Uostalom, odabrati potpuno otkazivanje i pristati na takvo ponašanje značilo bi ponašati se upravo onako kako teroriste žele', kaže Žgomba dodajući kako su ti trendovi prepoznatljivi i kod hrvatskih turista.
'Adventska putovanja, novogodišnje proslave, skijanja, i sve ono što spada u bliske turističke planove u Hrvatskoj ne pokazuje nikakve stagnacije. Naprotiv, Hrvati i dalje putuju, a onih koji će skijati u Italiji, Sloveniji i Austriji po sadašnjim pokazateljima bit će više nego lani', kaže Žgomba. Istodobno, napominje da se u Hrvatskoj (u smislu upita stranih gostiju za boravak u našoj zemlji) jednako tako ne osjeća refleks izazvan terorističkim napadima u Francuskoj.
No priča s terorizmom i turizmom sigurno se ne može svesti samo na broj otkazanih letova, zanijekanih rezervacija, gospodarskih dubioza i sigurnosnih protokola. Opuštena putovanja iz razonode bit će moguća tek kad svijet ukloni dublje uzroke terorizma. Spoznaja da je to nemoguće učiniti samo snagom oružja nego i propitkivanjem dosadašnje politike čini se bila bi prva stepenica ozbiljne antiterorističke kampanje. Do tada nam valja putovati – s knedlom u grlu.