Podjele, raskoli, demonstrativni odlasci te teatralna pojedinačna i kolektivna prestrojavanja tek su dio njene kratke i burne povijesti, a koja uključuje i ulogu rezervoara za saborske 'žetončiće'. Prije izbora, dakako, o tome se slabo govori.

Jesu li se uoči idućih izbora nekome obećali, teško je procijeniti jer signali dolaze sa svih strana: s jedne Zoran Milanović ostavlja široka vrata različitim oblicima postizborne suradnje i napadno odbija kritizirati ih, s druge strane konkurencija s desnice upozorava da će Domovinski pokret uskočiti u koaliciju s HDZ-om i Miloradom Pupovcem čim se zatvore birališta, a oni sami u rukavicama također ne isključuju mogućnost suradnje s 'drugačijim HDZ-om' - dakle bez Pupovca, a moguće i samog Plenkovića…

Od Domovinskog pokreta svašta se može očekivati; zlobnici će kazati - to je normalno za stranku koja je za svoga kandidata u 1. izbornoj jedinici postavila Mislava Kolakušića, u najmanju ruku neobičnog europskog zastupnika.

Kada se javno založe za zabranu 'cajki', ispostavi se da u samome vodstvu ima ljude koji uživaju u srpskom turbofolku. Kada krenu zagovarati još oštrije i još ekstremnije antimigrantske stavove, na granici joj hapse istaknute članove koji za novac švercaju migrante. Dok drvljem i motkom napadaju HDZ, u isto vrijeme sami godinama održavaju tu stranku na vlasti u vrlo važnoj Splitsko-dalmatinskoj županiji.

Nakon što još jednom istaknu da im je neprihvatljiva bilo kakva suradnja s Pupovčevim SDSS-om, član njihovog vlastitog kluba zastupnika u Saboru Zlatko Hasanbegović odlazi sudjelovati na promociji skandalozne knjige 'Bosanska golgota četnika 1945. godine' dvojice srpskih povjesničara, poznatih zagovornika povijesnog revizionizma i rehabilitacije četnika.

Proturječja se nižu jedno za drugim, no Domovinski pokret svejedno jaše prema statusu odlučujućeg faktora u formiranju buduće vlasti.

Nalet na prošlim izborima

Stranku je, ako se netko još sjeća, svojedobno osnovao pjevač Miroslav Škoro - dapače, u njenom nazivu stajalo je Škorino ime i prezime. Nakon naleta na prethodnim parlamentarnim izborima i koalicije s cijelim nizom strančica, pokreta i pojedinaca osvajaju respektabilnih šesnaest mandata, no potom kreće rasipanje: najprije raskol s Hrvatskim suverenistima, a potom odlazak samog Škore, njegove sestre Vesne Vučemilović, Milana Vrkljana i Karoline Vidović Krišto, a na koncu i Ante Prkačina.

U to doba i Škorino ime nestaje iz naziva, a stranku nakratko preuzima poduzetnik Mario Radić - koji se cijelo vrijeme zapravo smatrao njenom sivom eminencijom. Uskoro u svoje redove primaju vukovarskog gradonačelnika Ivana Penavu te on postaje predsjednikom.

Upravo dvojac Penava - Radić danas je najviše prepoznatljiv u Domovinskom pokretu, ali u njemu neki prepoznaju podvojenost i različite prioritete: dok je prvome po svemu sudeći najugodnije držati stranku u oporbi i kritizirati s funkcije gradonačelnika, Radić je navodno znatno skloniji ulasku u vlast. Kakva god ona bila.

'Da, sama geneza ove stranke vrlo je kompleksna, a njena unutarnja struktura i dalje nejasna - ne zna se zapravo kako njeni viđeni članovi i kandidati uopće razmišljaju zbog dvojbenih i dvosmislenih poruka koje se šalju o mogućim postizbornim koalicijama', kaže za tportal politički analitičar Ivan Rimac.

S jedne strane Domovinski pokret šalje signale da može koalirati s bilo kime 'tko prihvati njihove uvjete', s druge ultimativno isključuje suradnju s predstavnicima manjina, a opet naglašavaju svoje ideološke stavove koji navodno ograničavaju krug mogućih partnera. Rimac se slaže da u djelovanju ove stranke postoji niz proturječja, no upozorava da se u pravilu radi o folkloru i da se izrečene uvrede vrlo brzo oportunistički zaboravljaju.

Ključni aspekt

'Njihovo političko djelovanje nije na zavidnoj razini, a svakako nije agilno: samo na problemu svinjske kuge imali su priliku dobiti podršku kompletne Slavonije, ali su se postavili poprilično indiferentno', podsjeća Rimac i potom ukazuje na, po njemu, ključan aspekt sadašnjeg i budućeg djelovanja Domovinskog pokreta.

Njegovo financiranje.

'Političke stranke se dakako financiraju sredstvima iz proračuna namijenjenima političkom djelovanju, ali u ovom slučaju među značajnim financijerima figurirao je poduzetnik Pavao Vujnovac, za kojega se smatra da je jednom nogom u HDZ-u. Veliko je pitanje hoće li taj financijski aspekt diktirati buduće koalicijsko partnerstvo', upozorava Rimac i kaže da se u brojnim državama on često pokaže kao ključan.

'No kako je kadrovska struktura ove stranke poprilično hektična, tako se može dogoditi da neki od budućih zastupnika iz različitih razloga odbiju suradnju bilo s HDZ-om, bilo s SDP-om. No kada bih morao pokušati predviđati, rekao bih da je baš zbog financiranja Domovinski pokret danas i dalje znatno bliži ovim prvima', zaključuje Rimac.