Većina 'običnih' građana Europske unije, a pod obični se misli na sve one koji nisu stručni u određenom znanstvenom području, smatra da su dobrodošle stroge Unijine regulative. Prvenstveno zato što nas štite, možda i premalo, od 'zlih' znanstvenih dostignuća kao što su GMO, cijepljenje i slično. No dr. sc. Marcel Kuntz, znanstvenik iz Francuskog nacionalnog centra za znanstvena istraživanja, molekularni biolog, biotehnolog i znanstvenik biljnih i agrikulturalnih znanosti, smatra kako su zakoni i regulative temeljeni na neznanstvenim metodama
U svom članku objavljenom na francuskoj stranici slate.frKuntz objašnjava kako je sve započelo 1996. godine, kad je prva GM soja došla na europski kontinent i kad su znanstvenici, nakon opsežnih istraživanja, došli pod paljbu raznih aktivista u ratu s industrijskim razvojem, medijima koji su širili strah od nepoznatog i 'tamnom stranom interneta'. Aktivističke udruge, često dobro financirane od trećih interesnih strana, pokrenule su opsežan rat hrabro nazvan 'pravo na znanje', iako im je glavni cilj bio uništavanje nove tehnologije.Ponukani uspjehom borbe protiv GMO-a, aktivisti su krenuli i na druga područja (nanotehnologija, elektromagnetska radijacija…), što je rezultiralo time da 'obični' građani više ne mogu razlikovati istinu od laži.
Kako bi što bolje objasnio o kakvim je lažima riječ, Kuntz ih dijeli u tri skupine. Prva je tzv. pseudoznanost, u koju spadaju astrologija, paranormalno, neznanstvena medicina i slično, koje rijetko pokušavaju potkopati temelje prave znanosti.
Druga skupina je alternativna znanost, koju propagiraju osobe sa znanstvenom naobrazbom i pomoću nje pokušavaju progurati neke svoje alternativne teorije. Često se prikazuju kao borci za istinu koji su sami protiv svijeta i koji, snagom interneta, dolaze do mase ljudi, stvarajući tako istinske heroje od sebe. Primjere pronalazimo u aktivistima protiv cijepljenja ili raznih kemikalija.
Treća, najopasnija po pitanju istina, skupina je paralelnih znanosti. Često ih guraju političke i ine interesne skupine, a dobar primjer je industrija duhana. Kad se osjete ugroženima znanstvenim rezultatima, financiraju svoje, najčešće u izmišljenim istraživačkim centrima (za koje tvrde da su neovisni), čiji su rezultati unaprijed definirani. Jakim PR-om guraju se u sve medije, pa i one znanstvene, i tako djeluju vrlo znanstveno.
Ono što zabrinjava, tvrdi Kuntz, to je što se takva istraživanja pojavljuju i u pravim istraživačkim centrima. Tako je npr. Međunarodna agencija za istraživanje tumora (IARC), specijalizirana agencija pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO), podijelila supstance, hranu i izloženost na poslu u pet kategorija od 'kancerogeno za ljude' do 'vjerojatno nije kancerogeno za ljude'. Crveno meso se nalazi u kategoriji 'vjerojatno kancerogeno', što je prilično apsurdno jer nisu navedene količine dnevnog unosa za takvu tvrdnju, a umjerene količine ne samo da nisu kancerogene, već su i vrlo dobre za zdravlje ljudi. Na njihovoj stranici također stoji da to ne znači da je rizik od dobivanja tumora povećan konzumacijom mesa.
Istovremeno glifosat, koji djeluje isto kao crveno meso – ovisno o količini može biti kancerogen - nema ovu obavijest. Zanimljivo, u dozama u kojima se koristi glifosat on je potpuno nekancerogen, prema istraživanjima Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA). No umjesto da napomenu razliku između onog što hrana može napraviti i onog što stvarno radi, službenici IARC-a napali su EFSA-u.
Danas mnoge svjetske znanstvene organizacije imaju suprotno mišljenje o glifosatu od IARC-a, uključujući neke od organizacija u sklopu WHO-a. Osim toga, sumnja se u točnost rezultata istraživanja IARC-a.
Usprkos tome, glifosat je zabranjen u nekim državama, uključujući EU, iako su upravo znanstvenici službene Unijine agencije za sigurnost hrane dokazali kako se ova tvar nezasluženo našla na crnoj listi. A sve to, kako tvrdi Kuntz, zahvaljujući lažnim tvrdnjama uvjetovanim političkim interesima i bez pravog znanstvenog utemeljenja.
