Tijekom 2018. godine u ustrojstvenim jedinicama Uprave za zatvorski sustav i probaciju boravilo je ukupno 11.352 zatvorenika. Te godine evidentiran je ukupno 31 slučaj bijega, a u tu kategoriju spadaju i oni koji se ne vrate s prekida kazne ili dopusta.

U toj godini evidentiran je jedan bijeg tijekom sprovođenja i to u zatvoru u Rijeci. Bijeg iz poluotvorenih uvjeta ili uvjeta koji odgovaraju poluotvorenim uvjetima evidentiran je u zatvoru u Zagrebu.

Bjegove zlouporabom pogodnosti bilježe: Odgojni zavod u Turopolju (sedam), zatvor u Gospiću (tri), kaznionica u Lepoglavi (dva), kaznionica u Turopolju (dva), zatvor u Varaždinu (dva), zatvor u Bjelovaru (jedan), zatvor u Karlovcu (jedan), zatvor u Puli (jedan). Nepovrat s prekida kazne bilježe: kaznionica u Glini (5), zatvor u Puli (dva), zatvor u Osijeku (jedan), zatvor u Sisku (jedan), zatvor u Zagrebu (jedan), stoji u Izvješću o stanju i radu kaznionica, zatvora i odgojnih zavoda za 2018. godinu.

U odnosu na 2017., riječ je o neznatnom povećanju, no kada se pogledaju ranije godine, zabilježen je velik pad ukupnog broja bjegova i nepovrata s prekida kazne. Samo 2012. bilo ih je 86, a od tada broj je u padu te je od 2016. zabilježeno 30-ak slučajeva godišnje.

U statistiku za 2020. ući će i ovaj nedavni slučaj. Naime Ivan Đorđević je iz Remetinca, u kojem je bio zbog višegodišnje zatvorske kazne za šverc migranata, dovezen u KBC Sestre milosrdnice zbog bolova. Dvojica pravosudnih policajaca pustila su ga na WC bez lisica i čekala ga ispred procijenivši da zbog njegove građe nema opasnosti da će preskočiti zid toaleta i pobjeći. Kriminalac nije dugo bio na slobodi, već u ponedjeljak je dolijao, čime se pohvalio i MUP na Twitteru riječima: 'Ajmo nazad u Remetinec.'

Ovaj bijeg će ući u anale, baš kao i onaj Damira Šišakovića, a koji je zbog načina na koji je izveden dobio nadimak 'sisački Hulk'. On je 2016. na izdržavanju kazne za pljačku kladionice pobjegao iz sisačkog zatvora i to ni manje ni više nego razmaknuvši rešetke na prozoru ćelije te skočivši s visine od sedam metara.

Prije nego je uhićen kod Malinske na otoku Krku zaskočio je 16-godišnjakinju, na poljskom putu bludničio nad njom te ju natjerao da mu s bankomata podigne 300 kuna. Zbog tog je zločina nepravomoćno osuđen na pet i pol godina zatvora.

Posebnu glavobolju represivnom aparatu zadao je Bojan Dragičević. On je 2005. dva puta plastičnim pištoljem opljačkao poslovnicu banke u Šibeniku. Uhićen je tek 2012. te je završio u Lepoglavi. Ondje je bio godinu i pol prije nego je uspio pobjeći iz najstrože čuvanog odjela. No istog dana pronađen je te vraćen iza rešetaka. Godine 2014. premješten je u Pulu. Tada je nasamario tri pravosudna policajca, u čijoj je pratnji išao u zatvorski krug u šetnju. Jednostavno je preskočio ogradu i nestao. Nađen je tek 2019. u Srbiji te je i uhićen. Zbog tog je propusta upravitelj pulskog zatvora podnio ostavku.

Da su bolnice omiljeno mjesto bijega, dokazuju i dva sljedeća slučaja. Godine 2014. tada 22-godišnji Ivan Makijenko, koji je iz zadarskog zatvora doveden u zadarsku Opću bolnicu, pobjegao je skokom kroz prozor s prvog kata na Odjelu neurokirurgije.

U prosincu 2015. Giovanni Nanut, osuđen na četiri i pol godine zatvora zbog teških krađa, nestao je iz šibenske bolnice, u kojoj je bio u pratnji pravosudnih policajaca. Dok policajci tvrde da ih je odgurnuo i zbrisao, on je tvrdio da su ga ostavili u hodniku bez nadzora te da se samo išetao iz bolnice. Nakon nekoliko mjeseci bijega Nanut se u pratnji novinarke Slobodne Dalmacije pojavio na zatvorskoj porti.

Problemi su se događali i tijekom prijevoza zatvorenika. Tragičan slučaj zbio se 2011., kada je tijekom prijevoza iz pulskog zatvora u zatvorsku bolnicu u Zagreb iz vozila pravosudne policije na autocesti kod Ravne Gore ispao 32-godišnji zatvorenik i poginuo.

Godine 2016. je pak državljanin BiH iskočio iz službenog vozila i pobjegao dok je bio prebacivan iz Slavonskog Broda u ekstradicijski pritvor u Požegi.

Godine 2017. iz istražnog zatvora u Zadru zbrisao je Pere Č. zahvaljujući izvođenju radova u prizemlju. Srećom, Pere se sam vratio dan kasnije, a tvrdio je da je pobjegao jer mu je nedostajala obitelj.

Iz Okružnog zatvora Bilice 2006. zbrisali su državljanin BiH Igor Andrić i Splićanin Marijan Bešlić. Dvojac je tijekom rutinske šetnje zatvorskim dvorištem zbog nepažnje stražara presjekao žičanu ogradu te su potom preskočili još dvije, navodno visoke četiri metra, ali bez strujnog napona.

Tijekom 90-ih godina također su zabilježeni neki istaknutiji bjegovi. Godine 2007. Miroslav Mihoci iz Uprave za zatvorski sustav za Nacional se prisjetio bjegova iz tog razdoblja. Osuđeni silovatelj i ubojica Ivan Klišanić, kojega su mediji prozvali monstrumom iz Rakovog Potoka, prije zakazanog pregleda u domu zdravlja s pomagačem je dogovorio da mu ostavi oružje u košu za smeće pored ulaza u ambulantu.

Kad je uzeo oružje, pobjegao je automobilom koji ga je čekao. Najveći skupni bijeg zabilježen je u Zagrebu 1995., kada su trojica zatvorenika prerezala rešetke na prozoru i pobjegla preko krova. Dvojica su uhvaćena za nekoliko dana, a treći je otišao u Njemačku i uhvaćen je tek nakon tri godine. Zbog tog bijega tri su zatvorska službenika otpuštena iz državne službe.

Spektakularan bijeg krajem 90-ih izveo je i Marijan Bečeheli, poznati riječki kriminalac. Nakon što je nepravomoćno osuđen na 20 godina zatvora zbog ubojstva Albanca u Njemačkoj pobjegao je iz samice riječkog zatvora. Uz pomoć specijalne pile prerezao je rešetke na vratima, a potom i lokot na šahtu te izašao na slobodu.