Dragi Dnevniče,

prvo i osnovno: HA-HA!

Upravo si postao najmanje gledani dnevnik u zemlji, dragi Dnevniče. Ti, koji si se pola stoljeća busao u prsa ničim zasluženom titulom najgledanijih televizijskih 30 minuta, sada si poražen ne samo od svog imenjaka s Nove TV, već i od svoje dosad potpuno inferiorne RTL-ove inačice. HA-HA!

Ne mogu reći da mi nije drago, dragi Dnevniče. Bio si arogantan, nadmen, nemoguć za voljeti, donosio si lažne i iskrivljene informacije, analno si se prilagođivao svakoj kasti na svakoj vlasti (jer, kako pjeva narodni pjesnik Ripper, Vlasta je bogata i Vlasta te časti) pa je bilo teško razlučiti gdje prestaje šupak, a gdje počinješ ti, dragi Dnevniče. Ni u jednom trenutku nije te zanimalo što zanima tvog krajnjeg potrošača, tj. gledatelja, a sada patiš što te potrošači odbijaju trošiti. A što si očekivao? Da ćemo te do kraja vremena bespogovorno slijediti u tvojim 'ass-to-mouth' avanturama?! 'Ljudska stonoga' ipak je puno zabavniji primjerak tvog žanra, dragi Dnevniče...

...ti si ozbiljan i mrk, zlovoljan i neugodan, i ma koliko se Zoran Šprajc trudio prikriti tvoju pravu narav, ti si ipak samo fosilizirani relikt jednog davno izgubljenog vremena. Danas je gledatelj Bog (uzgred, ispričavam ti se, Bože, ako si do kraja pogledao video iznad, ali vjeruj mi da od svih postojećih foršpana 'Ljudske stonoge' ovaj ipak najmanje tjera na povraćanje), a ti to nikad nisi shvatio. Do dolaska Igora Bobića na mjesto voditelja, RTL-ov je dnevnik bio smijurija...

...Dnevnik Nove TV smijurija je i dalje...

...ali oba dnevnika gledatelja stavljaju na prvo mjesto. Trude se biti što dinamičniji, pokrivati uživo čim više mjesta na kojima se vijesti događaju, govoriti jezikom normalnih (a opet pismenih) ljudi, prikazati događaje iz više različitih perspektiva i nijedan od njih nema Katarinu Perišu-Čakarun koja će uvodnih petnaestak minuta nadugačko i naširoko daviti bogove nimalo televizičnim javljanjima iz nimalo televizičnih hodnika Sabora i Banskih dvora. Općenito, trude se. Tvoja jedina evolucija, dragi Dnevniče, svodi se na povremeno osvježavanje uvodnih špica...

...(kojima je valjda jedina poanta da utjeraju strah u kosti)...

...i prekovremeno osvježavanje voditeljskih lica.
Svaki dnevnik svijeta ovisi o svom voditelju. Zato dnevnici svijeta desetljećima zadržavaju iste voditelje, ljude kojima se vjeruje i u čiji se integritet ne sumnja. Dnevnici svijeta su informacijama uvjerljivi i izgledom konzistentni. Dragi Dnevniče, ti si samo kroz ova dva desetljeća na voditeljskom mjestu imao Denisa Latina, Sašu Miloševića, Mirjanu Rakić, Drenislava Žekića, Branimira Dopuđu, Mladena Lackovića, Elizabetu Gojan, Mladena Stubljara, Ljiljanu Bunjevac-Filipović-Tuđman, Nensi Brlek, Dijanu Čuljak, Tihomira Ladišića, Dubravka Merlića, Gorana Milića, Danka Družijanića, Katju Kušec, Branka Nađvinskog, Ivicu Đuzela, Sinišu Kovačića, Đuricu Drobca, Zorana Šprajca, Tončicu Čeljusku, a to su samo oni čijih sam se imena sjetio u sekundama dok ovo tipkam.

Staračka tuga me hvata prisjećajući se godina u kojima je vladala Ankica Barbir-Mladinović, moj ultimativni izvanestradni idol iz djetinjstva i autoritet koji me natjerao da, kad malo odrastem, upišem novinarstvo, čisto zato da joj se mogu pohvaliti da sam joj kolega jednom kad nam se neizbježno susretni putovi. Pa da klimne svojom mudrom glavom, zatrese svoju dječačku frizuru i kaže: 'Drago mi je, kolega.' Putovi nam se neizbježno nikad nisu susreli, njezina mudra glava iščeznula je s televizijskih ekrana u prvom osvetničkom naletu novouspostavljene hrvatske demonkracije; ma ni na YouTubeu joj nema ni traga ni glasa. U krizama odvikavanja gdjegdje me na CNN-u znao utješiti lik Ralitse Vassileve, čija je pametna i zdrava slavenska glava, još k tome uokvirena odnekud poznatom dječačkom frizurom, prizivala sjećanje na nezaboravljenu Ankicu Be-eM...

No nakon što mi je moj dragi prika Mlađo priznao da mu je Ralitsa užasno seksi, moj je ludi mozak stvorio posrednu vezu između Ankice i seksa, a u mojoj krajnje svjetovnoj duhovnosti to je najbliže što se uopće može približiti pojmu bogohuljenja. Ralitsa Vassileva, ukratko, sad mi više ne znači ništa. Na medijskom obzoru više nemam nikoga tko bi me podsjećao na davno izgubljenu heroinu. Zato, da se ne zaboravi, službeno proglašavam tvoje poražavajuće rezultate gledanosti, dragi Dnevniče, kletvom Ankice Barbir-Mladinović. Kletvom svih nedužnih duša koje si ikad lagao, varao, obmanjivao, svih onih čije si živote i karijere uništio, svih onih koji iz nosova ne mogu izbaciti smrad Vlastinih fekalija u kojima desetljećima roniš, svih onih koje si prešutio, izigrao, iznevjerio, prokazivao, svih onih koji su se uzaludno nadali da ćeš jednom promijeniti svoju ciničnu, licemjernu, zlotvorsku narav.

Dragi Dnevniče, hvala na pažnji i laku noć. Dabogda se ne probudio. Sport i prognoza slijede nakon reklama.