Fojba ili po talijanski foiba riječ je koja označava jamu ponornicu koja obično nastaje na krškom području. Pokraj jedne takve, one kod bivšeg rudnika u mjestu Basovica kod Trsta, ovog vikenda predsjednik Europarlamenta Antonio Tajani u svom govoru Italiji je prisvojio Istru i Dalmaciju izazvavši silne osude. Ovaj nevini geološki pojam postao je sinonim za zločine nad Talijanima koje su počinili Titovi partizani, a Tajanijev govor dokaz je da niti ta povijesna stranica još nije zatvorena. No što se doista događalo u Istri predratnih, ratnih i poratnih godina?
Grebanje po povijesti, posebice onoj relativno nedavnoj, ne može proći bez tenzija. Da ratne sjekire Drugog svjetskog rata nisu zakopane, to se u Hrvatskoj manifestira gotovo na svakodnevnoj bazi. No skandal s Tajanijem, čovjekom koji obnaša najvišu funkciju u Europskom parlamentu, cijeloj priči daje šire značenje.
Doduše, Tajani je 10. veljače, kada je tijekom obilježavanja Dana sjećanja na stradanja Talijana iz Istre i Dalmacije u okolici Trsta govor zaključio usklikom 'Živio Trst, živjela talijanska Istra, živjela talijanska Dalmacija!', artikulirao gotovo službenu talijansku politiku.
vezane vijesti
Talijanska državna televizija RAI nedavno je producirala i emitirala dugometražni igrani film 'Rosso Istria' ili 'Crvena Istra'. U filmu se govori o masovnim likvidacijama Talijana u Istri i Dalmaciji za vrijeme i nakon Drugog svjetskog rata, no bez povijesnog konteksta.
Priče o tom periodu istarske povijesti nema bez prisjećanja na Prvi svjetski rat. Tada Italija pokazuje pretenzije za Istrom i dijelom Dalmacije, a 1915. u Londonu obećani su joj južni Tirol, dio Dalmacije te Istra s Trstom i Goricom. Na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1920. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca prepušta Istru Italiji.
Razdoblje između dva svjetska rata u Istri je označilo gušenje hrvatske i slovenske nacionalne svijesti i sveopću talijanizaciju, od prosvjete i kulture do politike. Proganjani su hrvatski intelektualci i svećenstvo, talijanizirani su toponimi i osobna imena. Svaka komunikacija na hrvatskom jeziku bila je neprihvatljiva te su se iz Istre iselile tisuće Hrvata, a u nju se doselio velik broj Talijana.
Kapitulacijom fašista na čelu s Benitom Mussolinijem 1943. pa do kraja rata Istru zauzimaju partizani. U tome se periodu odvija odmazda prema istarskim Talijanima.
Oko broja onih koje su ubili Titovi partizani i danas se vode prijepori. Povjesničari govore o četiri tisuće ubijenih, no talijanska javnost barata brojkama koje se kreću između 10 i 30 tisuća, dok osporavatelji zločina govore o nekoliko stotina ubijenih.
Likvidacije su se izvodile strijeljanjem, nakon čega bi tijela bila bacana u fojbe, duboke krške jame koje postaju simbol odmazde nad istarskim Talijanima. Iseljeno je od 250 tisuća do, po nekima, 400 tisuća Talijana. Njih i njihove potomke u Italiji nazivaju Esulima.
U Italiji je 10. veljače službeno proglašen Danom sjećanja na fojbe i egzodus Talijana iz Istre. Datum se često instrumentalizira u političke svrhe u Italiji pa ga tako desne stranke koriste za dodatnu viktimizaciju Talijana, bez spomena 20-godišnjeg fašističkog terora koji je prethodio tome.
To najbolje ilustrira činjenica da se u mnogim talijanskim medijima stradanje Talijana u Istri prikazuje fotografijom strijeljanja petorice civila. No riječ je o povijesnoj krivotvorini jer su na fotografiji talijanski vojnici koji 1942. strijeljaju slovenske seljake.
