Globalno gledano, ljudi žive sve duže, no naposljetku sve ovisi o kvaliteti našeg života. Dva nova istraživačka rada koje je objavio British Medical Journal bacila su novo svjetlo na to kako bi ponašanje u srednjoj dobi moglo utjecati na poboljšanje kvalitete našeg života i boljeg zdravlja i u kasnijoj dobi.

Prva studija utvrdila je da su zadovoljavajući odnosi s partnerima, rodbinom, prijateljima i kolegama povezani s manjim rizikom od kroničnih bolesti u starosti. Odnosi koji su manje zadovoljavajući u 40-ima i 50-ima mogu povećati taj rizik, sugerira istraživanje, prenosi The Guardian.

Studija je 20 godina pratila 8000 žena u Australiji. Svake tri godine prijavljivale su razinu zadovoljstva u odnosima s partnerima, obitelji, prijateljima i kolegama, kako bi istraživači vidjeli jesu li razvile dijabetes, hipertenziju, srčane bolesti, moždani udar, kroničnu opstruktivnu plućnu bolest, astmu, osteoporozu, artritis, rak, depresiju ili anksioznost.

One koji su izvijestile o najnižoj razini zadovoljstva po pitanju društvenih odnosa, imale su dvostruki rizik od razvoja tih bolesti u usporedbi s onim ženama koje su izvijestile o najvišoj razini zadovoljstva. Slični rezultati pronađeni su u svakoj različitoj vrsti društvenog odnosa, prema rezultatima objavljenim u časopisu General Psychiatry.

Rezultati ističu 'prednosti pokretanja ili održavanja visoke kvalitete odnosa, kao i raznolikih društvenih odnosa u srednjoj i ranoj starosti', što može biti učinkovito u sprečavanju kroničnih stanja. 'U Australiji, ali i na globalnoj razini socijalne veze trebaju biti prioritet javnog zdravstva', ustvrdili su.

Redovita tjelesna aktivnost

Druga studija utvrdila je da je redovita tjelesna aktivnost u bilo kojoj dobi povezana s boljom funkcijom mozga u starosti. Čini se da je održavanje rutine vježbanja tijekom odrasle dobi najbolje za očuvanje mentalne oštrine i pamćenja, ali i u borbi protiv poremećaja poput demencije. Čak i vježbanje u 60-im godinama života utječe na poboljšanje kognitivnih funkcije, sugerira istraživanje koje je vodio University College London i objavljeno je u časopisu Neurology, Neurohirurging i Psychiatry.

Studija je ispitala 1.417 ljudi koliko su vježbali tijekom četiri desetljeća. Ankete su provedene pet puta tijekom njihove odrasle dobi, kada su imali 36 godina, 43, 53, a zatim 60 do 64 i 69. Oni koji su bili fizički aktivni najmanje jednom do četiri puta mjesečno u svih pet odvojenih anketa, imali su najbolje rezultate na testovima.

'Najveći kognitivni učinak vidljiv je kod onih koji su tijekom cijelog života ostali fizički aktivni', rekla je vodeća autorica dr. Sarah-Naomi James. 'Učinak je akumulativan, tako da što je duže pojedinac aktivan, veća je vjerojatnost da će imati veću kognitivnu funkciju kasnijih života', ustvrdila je.

Istraživači su naglasili da je studija pokazala 'kako nikad nije kasno aktivirati se' te da bi nam to trebalo prijeći u naviku tijekom cijelog života.