Povratkom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u, budućnost Europe nikad nije više ovisila o hirovima američke trgovinske politike. Ako on ispuni svoju prijetnju i uvede dodatne carine, europska će industrija pretrpjeti težak udarac, a u zraku visi i jači financijski pritisak NATO-a na državne kase zemalja EU-a. No Trump je samo simptom, a pravi uzrok problema leži u tome što u Uniji već neko vrijeme vlada 'inovacijska suša'
'Europi istječe vrijeme', piše Politico u svojoj detaljnoj anamnezi europskog gospodarstva, koje je već duže vrijeme na klimavim nogama, a sad mu prijeti totalni kolaps.
Europsko gospodarstvo pokazalo se nevjerojatno otpornim u posljednjim desetljećima zahvaljujući širenju bloka prema istoku te snažnoj potražnji iz Azije i Sjedinjenih Država.
vezane vijesti
No dok kineski dugogodišnji procvat jenjava, a trgovinske napetosti s Washingtonom bacaju sjenu na transatlantsku trgovinsku sliku, dani bezbrižnosti za Europu su prošlo svršeno vrijeme.
'Hanibal pred vratima'
Ekonomski vjetrovi koji haraju kontinentom mogli bi se u nadolazećoj godini pretvoriti u savršenu oluju ako novoizabrani američki predsjednik Trump napravi ono što je naumio, piše Politico. Osim uvođenja novih carina do 20 posto na europsku robu, najavio je da će postaviti ultimatum zemljama NATO-a – ili će povećati davanja NATO-u ili izgubiti zaštitu SAD-a.
To znači da će se europske prijestolnice, koje se već bore s obuzdavanjem rastućih deficita, suočiti s još većim financijskim naporima, što bi moglo izazvati daljnje političke i društvene nemire. Recesije i trgovinski ratovi mogu doći i proći, ali ono što ovu raskrsnicu čini tako opasnom za prosperitet kontinenta zapravo nije Trump, nego je pravi uzrok problema činjenica koju Europska unija teško prihvaća – da je od oaze za inovacije postala pustinja.
Tome svjedoči i činjenica da Europa, nekoć sinonim za vrhunsku automobilsku tehnologiju, danas nema nijedan automobil na popisu 15 najprodavanijih električnih vozila. A na popisu 50 vodećih tehnoloških kompanija u svijetu našle su se samo četiri europske.
Zašto smo se doveli u situaciju da ovisimo o Trumpovim hirovima?
S više od 500 milijardi eura godišnjeg izvoza iz EU-a u SAD, Sjedinjene Države daleko su najvažnije odredište za europsku robu. Trumpove carine bile bi stoga izrazito težak udarac za europski izvoz.
No čini se da se EU nije previše oznojio u pripremi terena za Trumpov povratak. Prvi odgovor predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen na njegov reizbor bio je prijedlog da Europa kupi više ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz SAD-a, što bi ga moglo zadovoljiti na neko vrijeme, ali teško da tu možemo govoriti o strategiji.
No neki stručnjaci kažu da Trumpov povratak ne mora nužno biti samo loša vijest za EU.
Ako provede svoj plan obnove poreznih olakšica bogatima i nametne nove carine, mogla bi porasti inflacija u SAD-u, zbog čega bi mogle porasti i kamatne stope. To bi ojačalo dolar, što bi išlo na ruku europskim izvoznicima kad svoje prihode iz SAD-a pretvore u eure, smatraju u institutu Ifo.
Moguće je i da će Trump u određenim okolnostima pristati na pregovore o preskakanju nove runde carina.
No kad bi Europa imala čvršće ekonomske temelje i bila konkurentnija, budućnost kontinenta ne bi toliko ovisila o njegovim hirovima.
Konkurentnost i produktivnost: SAD debelo prešišao Europu
Stupanj do kojeg je Europa izgubila tlo u odnosu na SAD u pogledu ekonomske konkurentnosti od prijelaza stoljeća naovamo izrazito je alarmantan. Jaz u BDP-u po glavi stanovnika se, prema nekim pokazateljima, udvostručio (na 30 posto) uglavnom zbog nižeg rasta produktivnosti u Uniji.
U prijevodu, Europljani ne rade dovoljno. Prosječni njemački zaposlenik, primjerice, odradi 20 posto manje sati od američkih kolega. No krivicu za pad produktivnosti snosi i korporativni sektor jer očigledno nije uspio uvesti potrebne inovacije.
Američke tehnološke tvrtke tako troše na istraživanje i razvoj dvostruko više nego europske, prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF). Dok su američke tvrtke zabilježile skok produktivnosti od 40 posto od 2005., produktivnost u europskoj tehnologiji je stagnirala.
Velik jaz vidljiv je i na tržištu dionica: ukupna vrijednost dionica na američkoj burzi od 2005. se utrostručila, a europske su porasle samo za 60 posto.
Umjesto u inovacije, ulaže se u stare tehnologije
I u pogledu novih tehnologija Europa znatno zaostaje za SAD-om, ali i za Kinom.
Europa, primjerice, nikad nije postigla svoj cilj da troši tri posto BDP-a bloka na istraživanje i razvoj, što je glavni pokretač ekonomskih inovacija. Zapravo, potrošnja europskih tvrtki i javnog sektora na takva istraživanja ostaje fiksna, na oko dva posto, otprilike tamo gdje je bila 2000.
'Ne samo da europsko ulaganje u istraživanje i razvoj nije dovoljno, već značajan iznos ide u pogrešna područja', kazali su iz instituta Ifo za Politico. Pritom treba naglasiti da polovica ukupne europske potrošnje na istraživanja i razvoj dolazi iz Njemačke, a većina tih ulaganja odlazi samo u jedan sektor – automobilski – koji, bez obzira na svoju veličinu, trenutno nije područje u kojem ćete dobiti najviše od uloženog novca.
Iako Europa čini više od 40 posto globalne potrošnje na istraživanje i razvoj u automobilskom sektoru, hvaljeni njemački proizvođači, poput Mercedesa i VW-a, nekako su uspjeli promašiti 'bazen' električnih vozila.
Dominacija njemačkog automobilskog sektora sad je u opasnosti jer je njegova nevoljkost da ulaže u električna vozila potaknula druge - osobito Teslu i mnoštvo kineskih proizvođača - da preuzmu kormilo u tom sektoru. Dok su te tvrtke ulagale velika sredstva u tehnologiju baterija i osigurale vrijedne patente, Nijemci su radili na pokušaju usavršavanja dizelskog motora. I to se očito pokazalo kao loš potez.
Kriza u njemačkom automobilskom sektoru samo vrh sante leda
Najveće europsko gospodarstvo bori se i s nizom drugih izazova, poput ubrzanog starenja stanovništva i nedostatka visokokvalificiranih radnika. Zemlja se nadala da će velik priljev izbjeglica ublažiti taj pritisak, no problem je u tome što većina njih nema vještine potrebne za preuzimanje visokih tehničkih pozicija koje njemačke tvrtke trebaju popuniti.
Samo u proteklih nekoliko tjedana velike tvrtke s dugogodišnjom tradicijom, poput VW-a, Forda i proizvođača čelika ThyssenKruppa, najavile su desetke tisuća otkaza.
Suočene s nekima od najvećih troškova energije u svijetu, skupom radnom snagom i restriktivnim propisima, mnoge velike njemačke tvrtke sele se u druge regije. Gotovo 40 posto njemačkih industrijskih poduzeća razmišlja o takvom potezu, prema nedavnoj anketi DIHK.
Ono što krizu u njemačkoj automobilskoj industriji čini tako teškom jest činjenica da se kontinent nema na što osloniti. A i na tom polju vidljiv je velik nesrazmjer sa SAD-om.
Novac europskih građana trune u bankama
S obzirom na to koliko su veliki igrači iz Silicijske doline dominantni u svijetu tehnologije, teško je zamisliti da bi europska tehnologija ikada mogla igrati u istoj ligi, kamoli ih sustići.
Jedan od razloga je novac. Američki startupi općenito se financiraju putem rizičnog kapitala. Ali fond rizičnog kapitala u Europi tek je djelić američkog. Samo u proteklom desetljeću američke tvrtke rizičnog kapitala prikupile su 800 milijardi dolara više od svojih europskih konkurenata, prema MMF-u.
Umjesto da ulažu svoj novac, Europljani ga radije ostavljaju u gotovini u banci, gdje inflacija polako izjeda njihovu ušteđevinu u vrijednosti od oko 14 trilijuna eura.
Što onda preostaje Europi ako se i auti i IT ne mogu nametnuti u svjetskoj trgovinskoj areni? Možda tehnologije iz 19. stoljeća, poput strojeva i vlakova, u kojima briljira? Nažalost, tu na scenu stupaju Kinezi.
Broj sektora u kojima se kineske tvrtke izravno natječu s tvrtkama iz eurozone, od kojih su mnoge proizvođači strojeva, porastao je s otprilike četvrtine 2002. na dvije petine, prema nedavnoj analizi ECB-a.
Da stvar bude gora, Kinezi su izrazito agresivni po pitanju cijena, što je pridonijelo značajnom padu udjela EU-a u globalnoj trgovini.
Vrijeme buđenja tek dolazi
Unatoč svemu navedenom, Europa kao da nije svjesna toga u kakvoj se gabuli nalazi. Vjerojatno zato što zapravo još uvijek ne osjeća posljedice svojih loših političkih i ekonomskih odluka u punom opsegu.
No kako se ekonomski izgledi regije pogoršavaju, Europljane čeka naglo buđenje. Ako se europska gospodarska sreća uskoro ne preokrene, mnoge zemlje EU-a mogle bi se suočiti s podosta teškim odlukama - baš kao što je to morala i Grčka 2010.
Sve to moglo bi rezultirati i radikalizacijom politike, kakvu je Grčka doživjela tijekom svoje dužničke krize. U zemljama poput Francuske i Njemačke već sad je vidljivo da populisti krajnje desnice i ljevice iskorištavaju priliku za napad na establišment. A ekonomski problemi, koji nam vjerojatno tek dolaze, samo će im dati vjetar u leđa.
