Na žalost tabloida, a na sreću svih stanovnika Zemlje, fotografija koja predstavlja golemu lignju od 50-ak metara, nastalu pod utjecajem mutacija koje je izazvalo zračenje nuklearke u Fukushimi podjednako je plod mašte kao i Godzila ili Nessie. Da je stvarna, brojni bi mediji na priči živjeli dulje od tjedan dana, a slika bi na Facebooku bila lajkana i podijeljena više od 1,2 milijuna puta. S druge strane, u tom slučaju se nekoliko narednih tisućljeća nitko ne bi smio kupati u Tihom oceanu niti bi smio jesti išta iz njega.

Zarazna provala je prilično očigledno, čak pomalo nevješto, kreirana u nekom programu za obradu fotografija, a temelji se na fotki lignje španjolskog fotografa Enriquea Talledoa čiju Facebook stranicu možete vidjeti na ovom linku. Znatiželjni ljudi koji su se na kontroverznoj slici okupili na plaži fotografirani su pak tijekom stvarnog nasukavanja kita u Čileu u studenom 2011. Spoj dvije snimke vjerojatno je odrađen Photoshopu.

Zanimljivo je uzgred da se The Lightly Braised Turnip, koji je lansirao priču u SAD-u, predstavlja kao 'jedini izvor vijesti u Santa Marinu', iako takvo mjesto u Kaliforniji zapravo ne postoji. Postoji samo San Marino kraj Los Angelesa.

Priču su također provjerili poznati razbijači mitova i urbanih legendi iz Snopesa koji su si dali truda pa su obišli plaže Santa Monice. Očekivano, nisu našli ništa.

Uhvaćena rijetka golema lignja

Ako vas je ovakav nesretan završetak hit vijesti razočarao i deprimirao, raspoloženje bi vam možda malo mogla popraviti jedna slična ali istinita lovačka priča. Naime, jedan je japanski ribar prošli tjedan ulovio nešto manju, ali pravu golemu lignju tešku 160 kg, dugu preko četiri metra (pogledajte video dolje).

Odrasli primjerci ovog najvećeg beskralježnjaka svijeta iz roda Architeuthis nerijetko mogu dosegnuti dvostruko veće dužine. Najveći primjerak koji je ikada zabilježen, dug oko 22 metra, bio je navodno naplavljen na obale Kanade 1933. Na temelju oka jedne lignje pronađene u želucu ulješure koje je imalo promjer 40 cm stručnjaci su pak procijenili da bi pravi rekorderi možda mogli biti dugački i do 30 metara. No navedeni slučajevi nisu dobro znanstveno dokumentirani.

Ova su stvorenja i danas slabo istražena jer žive na dubinama većim od 300 metara. 2012. stručnjaci japanskog Nacionalnog muzeja znanosti prvi su uspjeli snimiti golemu lignju živu u prirodnom staništu. Zbog svega ovoga nije čudno da su ogromni glavonošci kroz stoljeća inspirirali mornarske priče o čudovištima koja potapaju barke pa čak i brodove. Danas možda zbog njih ne tonu lađe, ali padaju rekordi klikova.