Referendumom se mijenja 26 članaka ustava donesenog 1982, za vrijeme vojne diktature koja je počela na jučerašnji dan prije 30 godina, 12. rujna 1980. Najvažnija se promjena odnosi na potiskivanje moći vojske, najvjernije čuvarice sekularnosti države koju je ustanovio Mustafa Kemal Atatürk 1923, te otvaranje mogućnosti da se sudi generalima koji su proveli vojni udar te svima koji prijete ili su prijetili novim udarima.

Rezultat referenduma znači i poraz oporbene Republikanske popularne stranke (CHP), odnosno propitivanje vjerodostojnosti njezinog vođe, Kemala Kiliçdaroglua, koji sada može pasti da bi se vratio popularni socijaldemokrat Deniz Baykal koji je morao odstupiti u svibnju uslijed seksualnog skandala.

Što se zapravo mijenja? Jačaju neka postojeća prava (jednakopravnost spolova, zaštita privatnog života, sloboda kretanja, djelokrug pučkog pravobranitelja itd.), uvodi se princip pozitivne diskriminacije. Međutim, najveća promjena odnosi se na područje pravosuđa jer se ograničava moć vojnih sudova, a širi jurisdikcija civilnih sudova koji će sada moći suditi i članovima vojske koji ugroze demokratski poredak. Ukida se, dakle, imunitet generalima koji su proveli krvavi udar 1980.

Vojska, država unutar države, gurnuta je natrag u kasarne, čime Turska čini veliki korak prema demokratizaciji i prema modernizaciju državne uprave. No pitanje je u kojoj će mjeri novi ustav pomoći da prestanu unutarnji sukobi kemalista i islamista, odnosno u kojoj će se mjeri poštivati prava manjina, Kurda u prvome redu, to jest hoće li konačno i Kurdi moći imati svoje predstavnike u parlamentu.

Oporba, socijaldemokratskog profila, glasala je protiv, ne zato što bi bila za ostanak nadmoćne vojske, nego zato što smatra da autoritarni AKP i Erdogan vode prema tihoj islamizaciji turskog društva.

Turska je ovim referendumu, čini se, ipak pokazala da se može nositi sa svojim strahovima, da živi nada u usvajanje europskih vrijednosti te da neće više tolerirati ni brutalnost policije ni puzajući otpor generala.