Obućina je kazao da još uvijek ne znamo konačan rezultat izbora, jer prebrojano je 99,43 posto glasova, ali razlika je tolika da promjena ne može biti i pobjednik je jasan.

'Razlika od nešto više od četiri posto, koja razdvaja kandidate, može na prvi pogled izgledati mala, ali kad se pogleda i vidi da je zapravo riječ o dva milijuna ljudi više na strani Erdogana, onda je to ipak velika brojka, barem iz naše perspektive', smatra Obućina.

Stručnjak je mišljenja da su rezultati izbora pokazali da u Turskoj postoji snažna podjela među biračima, ali to nije ništa novo.

'To je samo novi nastavak priče, ne samo u ovih 20 godina, koliko je Erdogan na vlasti, nego u cijelih 100 godina, otkada postoji Republika Turska. Podijeljenost je vrlo jasna između sekularnog, republikansko-nacionalističkog tabora, i onog drugog, islamističkog', istaknuo je.

Zanimljivo je to da je veliku podršku dobio na područjima pogođenima razornim potresom početkom veljače. Tada je Erdoganova vlast bila snažno kritizirana zbog sporog odgovora na katastrofu.

Obućina kaže da su tu tri važna elementa - prvi je taj da ljudi koji žive na području pogođenom potresom najviše ovise o državi i ako se smatra da je ona ta koja će osigurati stabilnost i pomoći, onda za Erdogana, kakav god bio, ovakav ili onakav, znaju da će nešto napraviti.

'U slučaju da je pobijedila oporba, imali bi golemih problema jer je cijeli nepolitički sektor društva usko vezan uz vladajuću Stranku pravde i razvoja (AKP) ili članstvom ili interesnim skupinama - kroz gospodarstvo, medije, pa čak i nevladine organizacije koje su u službi vladajuće stranke, jednim dijelom i vjersko tijelo. Svi su oni usko vezani uz AKP i to je postala struktura turske javnosti, tako da mijenjanje samog predsjednika ili političke stranke ne bi odmah dovelo do velikih promjena jer bi se trebalo strukturalno promijeniti cijelo društvo', objasnio je naš sugovornik.

U pobjedničkom zanosu Erdogan je najavio da kreće stoljeće Turske.

'On kontinuirano daje takve izjave o veličini turskog društva i države; priča je to koja se stalno provlači svih ovih 20 godina. To je ujedno apel nacionalističkim glasačima kako bi se orijentirali njemu ne samo kao političkom nego i nacionalnom vođi, što on definitivno jest', kaže Obućina i dodaje da možemo reći da je Erdogan alfa i omega Turske te je nadmašio i Ataturka po vremenu provedenom na vlasti. Kada govori o stoljeću Turske koje dolazi, vjerojatno računa na to da postoji i drugačija Turska, a ta drugačija Turska već je 20 godina ovdje i neće se ništa bitno promijeniti.

No nameće se važno pitanje za budućnost - kako i kakvo će on svoje naslijeđe ostaviti onima poslije njega.

'Hoće li nakon pet godina tražiti novi reizbor, jer dosta je već i star, postoje naznake da je i bolestan... Hoće li krenuti graditi neke nasljednike ili će krenuti nekim drugim putem', naznačuje Obućina.

Što ovaj poraz znači za oporbu?

Iduća velika stvar su lokalni izbori sljedeće godine. Tada će se moći vidjeti kolika je moć oporbe prije svega da očuva vlast u gradovima koje vode - Ankari, Istanbulu, Izmiru kao najvećim gradovima, ali i nizu drugih na obali Sredozemnog mora, kaže analitičar te napominje da će Erdoganu sigurno biti stalo do toga da dobije barem Istanbul, jer Ankara je uvijek bila kemalistički nastrojena, a Izmir je liberalno-nacionalistički, tako da ondje nema toliku šansu za to.

Ako dobije Istanbul, to bi bio znak da oporba nije u stanju graditi neku novu koaliciju protiv AKP-a.

Na koncu se Erdogan naslađivao, poručio je Kilicdarogluu - 'baj, baj'. 'Otpočetka je bilo čudno zašto je Kilicdaroglu bio njegov protukandidat jer je bio autsajder u svim aspektima, i vjerskom i nacionalnom. Grupiranje za lokalne izbore bit će idući veliki korak koji će pokazati barem u prvom dijelu novog mandata predsjednika kako stoje stvari', smatra Obućina.

I na kraju, što se tiče vanjske politike, Erdogan će više-manje nastaviti istim smjerom. Priča sa Švedskom i blokadom njenog pristupa NATO-u je, smatra Obućina, malo nepoštena, jer i Mađari blokiraju. 'Nije samo Turska ovdje faktor. U pitanju su naravno odnosi između koncepta vladanja, a Mađarska i Turska kao iliberalne demokracije govore kako vide NATO te EU što se tiče Mađarske', kazuje stručnjak za Bliski istok.

Ne treba očekivati puno promjena u vanjskoj politici, mišljenja je. 'Ono što je glavna linija turske vanjske politike ostat će isto, a to je pragmatičnost. Oni su veliki, veliki pragmatici i nastavit će raditi tim smjerom.'

Njima je najvažnije, napominje, na vanjskopolitičkom planu srediti Siriju.

'Uzimajući u obzir veliko preslagivanje na Bliskom istoku, na kojem, barem službeno, nema velikog rivalstva između Saudijske Arabije i Irana, i gdje se ponovno prihvaća Bašar al Asad kao legitiman predsjednik Sirije u arapskom svijetu, sve to ima utjecaja na Tursku koja želi biti neki igrač i kao takva mora pronaći zajednički jezik sa Sirijom - to će biti jedan od većih izazova, a drugi izazov naravno predstavljaju Ukrajina i Rusija', zaključio je Obućina.