Stranka pravde i razvoja (AKP), koja Turskom suvereno vlada već cijelo desetljeće, održala je u nedjelju, 30. rujna svečani stranački sabor. Na njemu se pokazalo da strankom pak suvereno vlada Recep Tayyip Erdogan, kojeg se slavilo kao neupitnog stranačkog i nacionalnog autoriteta, skoro pa novog Atatürka, samo ovaj put ne baš toliko sekularno nastrojenog.

Bio je to 'spektaklAKP', kako pišu mediji, kojem su kao počasni gosti prisustvovali i egipatski predsjednik Muhamed Mursi, vođa iračkih Kurda Masud Barzani, šef Hamas Khaled Meshal, ali i bivši njemački kancelar Gerhard Schroeder. I svi oni su bili uključeni u hvalospjeve Erdoganu, kojeg Mursi 'gleda s divljenjem', a Meshal smatra 'ne samo turskim vođom, nego cijelog muslimanskog svijeta'.

Usput se i na tom stranačkom saboru birao predsjednik AKP, ali Erdogan naravno nije imao protiukandidata s kojim bi se borio za glasove 1.489 kandidata. Pa je i pobijedio. No iako Erdogan, kako se čini, na čelu AKP može ostati zauvijek, premijer može po ustavu biti samo dva mandata, a drugi mu istječe za koju godinu pa su sve glasnije spekulacije o tome kako Erdogan želi biti izabran za predsjednika države 2014., kada su predsjednički izbori. Također se priča i o tome kako će tome prethoditi promjena ustava, koja će Turskoj nametnuti predsjednički sustav po uzoru na američki, što znači da Recep Erdogan planira i dalje ostati najmoćniji čovjek u državi, nešto kao turski Putin

Smatra se da ni aktualni predsjednik Abdulah Güll neće praviti probleme stranačkom šefu Erdoganu, iako je u ispitivanjima javnog mijenja od njega popularniji. Ali ako Erdogan postane predsjednik, postavlja se pitanje tko će ga naslijediti na čelu AKP, a kuloari tipuju na ministra gospodarstva Numana Kurtulmusa, koji je stranci pristupio tek ove godine u kolovozu, i to na Erdoganovo inzistiranje. Još je teško procijeniti hoće li s Kurtulmusom ili nekim drugim na čelu AKP moći dobiti više od 50 posto glasova na parlamentarnim izborima, kao što je Erdoganu bez previše muke uspjelo prošle godine.

Upućeni napominju da Erdogan ima megalomanski politički plan, po kojem bi na čelu Turske bio sve do 2023. godine, kada će se slaviti stogodišnjica osnivanja moderne turske države, a sve to će biti predstavljeno kao kruna njegove političke karijere. Ipak, do tada ima više od desetljeća.

Ono s čime se Erdogan u međuvremenu mora pozabaviti je odnos prema kurdskoj manjini, koju se i dalje beskrupulozno šikanira. Također, mnogi u državi, a posebno izvan nje, zamjeraju mu sve veći progon novinara i razne pritiske na nepoćudne medije, zbog čega više desetina novinara sjedi u zatvoru dok su izdavači prisiljeni otpuštati najbolje kolumniste, ako se usude kritizirati premijera. Povrh svega toga, provode se i suptilne čistke na turskim univerzitetima. Ali kako turska ekonomija usred velike ekonomske krize i dalje stalno raste, demokratska i ljudska prava padaju u drugi plan.

Naravno, o svemu tome nije bilo ni riječi na stranačkom saboru AKP, jer i članovi stranke odlično znaju da njihov šef Recep Tayyip Erdogan ne trpi ništa osim pohvala i obožavanja.