Danas u Bruxellesu mediji s nestrpljenjem očekuje predstavljanje prijedloga radne grupe na čijem je čelu guverner finske narodne banke Erkki Liikanen, a koja je po nalogu povjerenika za tržište Michela Barniera trebala razraditi plan reforme bankarskog sustava u Europi. Nije tajna to da su mnoge europske banke na rubu održivog poslovanja zbog dijeljenja loših kredita i riskantnog burzovnog mešetarenja, čega je najsvježiji primjer velika kriza u Španjolskoj. Nema sumnje da je reforma potrebna, a prema dokumentima koji su iscurili i objavljeni u Sueddeutsche Zeitungu, čini se da će EU predložiti radikalne mjere koje će ukinuti postojanje banaka koje su, kako se kaže, prevelike da bi propale (što znači da ih se mora spašavati državnim novcem kad se previše zaigraju).

Plan koji će predstaviti Liikanen sadrži prijedloge da se potpuno odvoje standardno bankovno poslovanje s računima građana i kreditima za tvrtke od mešetarenja obveznicama, burzovnih špekulacija, kreditiranja investicijskih fondova i sličnih visokorizičnih poslova na međunarodnom financijskom tržištu. U praksi bi to, između ostaloga, značilo da se ušteđevina građana ne može koristiti za financiranje burzovnog mešetarenja, a i vlade ne bi više bile ucijenjene da spašavaju neodgovorne banke koje će morati razumnije procjenjivati rizike igranja na burzi.

Sueddeutsche Zeitung upozorava da su se lobisti financijske industrije već panično rastrčali po Bruxellesu, pokušavajući  zaustaviti takav razvoj događaja, što znači da nije sigurno da će prijedlozi finskog ekonomista Erkkija Liikanena i njegove skupine stručnjaka doista i zaživjeti. Povjerenik Barnier je okupio skupinu stručnjaka prije godinu dana, sa zadatkom da financijski sustav EU-a učini sigurnijim i otpornijim na krize, no provođenje tog plana ipak ovisi o odluci premijera članica Europske unije.

Ako se EU ipak odluči na radikalnu reformu bankarskog sustava, to će biti po uzoru na ono što je u Americi učinjeno tijekom Velike depresije dvadesetih i tridesetih godina prošlog stoljeća. SAD je takvo razdvajanje banaka počeo ukidati u devedesetima, što je onda i dovelo do svjetske financijske krize 2008.

Treba napomenuti i da je slične prijedloge prošli tjedan iznio i bivši njemački ministar financija Peer Steinbrueck, koji je u petak postao kandidat opozicijskog SPD-a za kancelara. Zato ne treba biti iznenađen ako njemačka kancelarka Angela Merkel podrži radikalnu reformu banaka jer joj slijedi predizborna kampanja u 2013, u kojoj sigurno ne želi izgledati kao političarka koja radi u interesu bankara.