Zapravo, to signalizira kraj ere besplatnog novca, kada je golemi fond za oporavak nakon pandemije sačinjavao zajednički dug, a ne nacionalni doprinosa, i kada su sredstva EU-a za ceste, bolnica, projekte obnovljive energije... uglavnom zemlje istočne i južne Europe, a da one nisu morale učiniti ništa zauzvrat. Komisija, zadužena za upravljanje sedmogodišnjim proračunom EU-a od 1,2 bilijun eura, kojeg većinom financiraju njezine članice, počinje razmišljati o verziji idućeg proračuna, od 2028. godine.

U ljeto 2025. Komisija će izaći sa službenim prijedlogom kojeg će vlade morati jednoglasno odobriti prije kraja 2027. Dodatna komplikacija je to što je od početka posljednjeg sedmogodišnjeg ciklusa EU stvorio svoj hitni fond za oporavak nakon pandemije od 723 milijarde eura, koji se prvi put u povijesti bloka temeljio na objedinjavanju zaduživanja u ime 27 nacija, a ne iz pojedinačnih nacionalnih doprinosa.

Dok nekoliko zemalja EU-a, uglavnom onih najzaduženijih, žele da se Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF) replicira nakon njegovog isteka 2026. stvaranjem 'investicijskog fonda', Komisija se tome protivi, kazala su za Politico dva visoka dužnosnika Komisije. Da stvari budu još gore za neke siromašnije zemlje, Komisija želi proširiti model 'novac-za-reforme' iz fonda za oporavak na svoju postojeću 'kohezijsku politiku', čiji je cilj smanjivanje jaza između bogatijih i siromašnijih regija i čini otprilike četvrtinu cjelokupnog proračuna. To nekima neće dobro sjesti.

'Neke će zemlje pokušati oslabiti 'reformsku' uvjetovanost... to će vjerojatno biti jedna od teških točaka u pregovorima', rekla je Eulalia Rubio, istraživačica think tanka Instituta Jacques Delors.

Izvršna vlast EU-a zazire od ideje o osnivanju investicijskog fonda za financiranje obrane i zelene tranzicije u nadolazećim godinama zbog protivljenja fiskalno konzervativnih zemalja, uključujući Njemačku i Nizozemsku. No oni s višim razinama duga strahuju da će upokojenje RRF-a imati ozbiljne posljedice na dugoročne projekte.

Iako Komisija nema konačnu riječ o tome kako će izgledati sljedeći proračun EU-a, njezin će prijedlog poslužiti kao osnova za pregovore. Najosjetljivije političke odluke, poput one hoće li se osnovati novi investicijski fond, u konačnici će ovisiti o ishodu europskih izbora u lipnju i sastavu nove izvršne vlasti.

Komisija smatra da se kohezijski fond može koristiti kao alat za prisiljavanje vlada da provedu reforme u nizu pitanja, uključujući mirovine i demokratske standarde, koja su godinama bila u drugom planu. Bio bi to odmak od sadašnjeg modela, gdje se financiranje isplaćuje na temelju dogovorenih kriterija, a ne kao mrkva za postizanje specifičnih ciljeva. To bi omogućilo Komisiji da nastavi provoditi svoje reforme u cijelom bloku bez preuzimanja novog duga ili drastičnog povećanja svog proračuna.

Postoji značajno preklapanje između projekata financiranih iz RRF-a i kohezijskog fonda. Oba izdvajaju velika sredstva za siromašnije zemlje, poput Portugala na zapadu ili Bugarske na istoku. No dužnosnici ističu razlike. '[Kohezijsko financiranje] mora biti dugoročna razvojna vrsta pristupa; mora uključiti lokalne i regionalne partnere', odgovorila je povjerenica EU-a za koheziju Elisa Ferreira odgovarajući na pitanje Politica, dodajući da se svi ti elementi 'ne nalaze se nužno u instrumentima za hitne slučajeve', kao što je RRF.

Dužnosnici Komisije priznaju da će im biti teško prodati novi kohezijski model siromašnijim zemljama članicama. Jedan vladin dužnosnik rekao je da će zemlje koje se trenutno bore s korištenjem kohezijskih sredstava teško pozdraviti stroža pravila i čvršću povezanost s reformama.

Države članice žale se da ih birokracija sprječava da se dočepaju svog udjela RRF-a. 'Kada pitam dionike, kada pitam općine, oni kažu da je teže [dobiti novac u okviru RRF-a nego u okviru proračuna EU-a]', rekla je Margarida Marques, portugalska socijalistička zastupnica u Europskom parlamentu.

No Rubio s Instituta Jacques Delors sugerira da bi siromašnije zemlje u konačnici mogle imati malo utjecaja na nova pravila. Potreba za dodjelom svježeg novca kako bi se potaknuo rast u zemljama u čekaonici EU-a, poput Ukrajine i država zapadnog Balkana, kao i otplata duga nakon pandemije mogla bi potkopati pozive za većim proračunom. 'Ako se [zemlje članice] boje gubitka novca, mogle bi se suočiti sa situacijom u kojoj nemaju puno kapaciteta tražiti isti novac bez dodatnih obaveza', rekla je Rubio.