Evo i crne biološke statistike: samo je 23 posto biljnih i životinjskih vrsta zaštićenih temeljem europske Direktive o staništima u povoljnom statusu očuvanosti dok je u nepovoljnom stanju čak 60 posto vrsta. Intenzivna poljoprivreda i hidroenergetika pogubne su za rijeke, jezera i kopno. Zadnja potvrda te vijesti stiže iz samog središta EU-a – Bruxellesa, gdje je Europska komisija koja funkcionira kao tzv. europska vlada objavila – vlastiti poraz.

Birokratskim jezikom kazano: 'Revizija EU Strategije biološke raznolikosti do 2020. godine pokazala da nije postignut značajan napredak u posljednjih nekoliko godina kako bi se zaustavio gubitak biološke raznolikosti i obnovili uništeni ekosustavi.'

Gdje nema napretka, slijedi nazadak, a zna se i razlog - glavni uzroci umiranja Europe kakvu smo naslijedili su povećana poljoprivredna eksploatacija i neadekvatna provedba postojećeg zakonodavstva.

Spomenuta strategija, koju su poduprle sve države članice Europske unije u 2011. godini, obuhvaća šest glavnih ciljeva koje treba ispuniti kako bi osigurali da europske životinjske i biljne vrste od vitalnog značaja za preživljavanje Europljana ne nestanu. Nakon četiri godine implementacije napredak je primjetan tek na jednome cilju, dok se primjerice u poljoprivredi ili šumarstvu ne prepoznaje nikakav pomak.

Političko djelovanje u tim je sektorima nedovoljno, ističe se, a za to postoje i brojni primjeri na koju god stranu kontinenta se okrenete.

Nedavno su u Velikoj Britaniji WWF i druge nevladine organizacije tužile vladu zbog neuspjeha sektora poljoprivrede u borbi protiv zagađenja koje onemogućuje obnovu prirodnih staništa. Prevedeno na svakodnevni jezik: vlada Njezina Veličanstva nije učinila ništa kako bi zaštitila najvažnije vodene resurse svoje zemlje.

Istina, Downing Street je prvo donio dobrovoljne mjere što je prema EU propisima dovoljno - ali samo ako se provode. Obvezali su se da će uvesti obvezne mjere očuvanja vrsta i staništa ako zagađivači iz poljoprivrede ne poštuju dobrovoljne mjere.

Ništa se nije dogodilo, osim što atlantski lososi i druge vrste zaštićene prema okviru Natura 2000 i dalje ugibaju od pesticida pa se britanska vlada našla na sudu. S druge strane kontinenta pismo upozorenja iz Bruxellesa stiže na adresu rumunjske vlade koja također nije zaštitila vode i ekosustav gorja Fagaras.

Europska komisija bila je primorana na to nakon što Bukurešt ni nakon godinu i pol nije reagirao na pritužbe nevladinih organizacija.

'Pismom upozorenja koje se šalje izravno pojedinoj nacionalnoj vladi obavezno se zadaje rok kad moraju odgovoriti, ako odgovora nema ili nije dovoljno dobar Komisija ima pravo dignuti tužbu protive države koja radi prekršaj', objašnjava za tportal Andrea Štefan iz WWF-a Adria. Slični postupci pokrenuti su i u Nizozemskoj.

Kako stvari stoje s Hrvatskom?

Tužbi za sada nema, ali ne zbog idealnog stanja nego zbog procedure - mi još nismo došli do te faze implementacije europskih zelenih odredbi. Kasnili smo s proglašenjem Nature 2000 pa nam je EK htjela zaustaviti financiranje iz EU-a. Zbog toga i nismo mogli povlačiti i neka sredstva predviđena za Hrvatsku iz prethodnog financijskog razdoblja 2007. - 2013. godine.

Postoje ipak i neki svijetli primjeri. Zahvaljujući EU direktivama o pticama i staništima, stanje mnogih staništa i vrsta poboljšalo se diljem Europe. Slični, prije svega politički postupci pretočeni u zakone omogućili su oporavak ugroženih vrsta poput medvjeda, vuka, dabra i vidre. Prednosti za prirodu, ljude i gospodarstvo koji proizlaze iz tog procesa znatno su porasle.

To pokazuje ono što je u Hrvatskoj odavno jasno: da je postojeći zakonski okvir učinkovit, ali samo ako se strogo provodi. O tome se ponešto moglo čuti u New Yorku, gdje su u UN-u na nedavno završenom samitu lideri 193 zemlje potvrđivali Program rada za održivi razvoj 2030. godine.

'U New Yorku smo mogli čuti potpredsjednika Europske komisije Fransa Timmermansa koji kaže da je potrebno ciljeve održivog razvoja pretvoriti u jake političke akcije. Od Svjetskog summita 1992., očuvanje biološke raznolikosti bilo je u središtu agende za održivi razvoj. Današnju reviziju EU Strategije biološke raznolikosti treba promatrati kao priliku za pojačanje očuvanja biološke raznolikosti u Europi i na globalnoj razini’, rekla je Genevieve Pons-Deladriere, voditeljica Ureda za europsku politiku WWF.

'Europska komisija mora iskoristi svoju moć kako bi države članice primijenile i provele direktive o pticama i staništima te popravile svoje energetske i prometne te poljoprivredne politike. Intenzivnu poljoprivredu, kao jedan od glavnih uzroka gubitka biološke raznolikosti, bilo bi potrebno sagledati posebno ozbiljno: proizvodnja hrane ovisi o prirodi i treba doprinijeti njenom očuvanju a ne nestanku', europsku priču u nacionalni kontekst smjestila je Martina Mlinarić, savjetnica za biološku raznolikost i vode u WWF-ova ureda za europsku politiku.

Je li ovakvo prebacivanje s nacionalnih vlada na europsku pretjerano? Prije svega rezultata nema ako se neke mjere provode samo u jednoj ili dvije zemlje, a u drugima zanemaruje. Zbog odgovornosti koju ima Bruxelles će prije prozvati nacionalne vlade nego li što će one zbog ekoloških pitanja prozivati centralu. Ima li uopće nacionalnih vlada koje samoinicijativno (bez pritiska i tužbi) reagiraju preventivno, pitamo je.

Zasad takve vijesti stižu tek sa sjevera, odakle je prošlog tjedna stigla vijest da se Švedska vlada obvezala kako će dosljedno provoditi takvu energetsku politiku koje će nacionalnu ekonomiju postupno skinuti s ovisnosti o fosilnim gorivima. Točna godina kada će Švedska postati zemlja bez nafte nije objelodanjena, ali se primjerice zna da je Stockholm takav cilj sebi postavio za 2050. godinu.

Primjerice, nedavno su europske nevladine organizacije pokrenule kampanju 'Krik za prirodu', kao odgovor na poziv Europske komisije da se građani očituju o učinkovitosti Direktiva o staništima i pticama koje Komisija namjerava mijenjati. Inicijator promjena predsjednik Europske komisije Jean-Claude Juncker želio je pokrenuti evaluaciju spomenutih direktiva čemu se usprotivilo gotovo 435.000 Europljana.

Priređujući temu o toj inicijativi, poslali smo upit Ministarstvu okoliša i Ministarstvu poljoprivrede da se očituju o promjenama koje najavljuje EK, a koje bi se mogle drastično odraziti i na stanje hrvatskog okoliša. Od Ministarstva okoliša, unatoč brojnim upitima, odgovor nikad nismo dobili.

Iz Ministarstva poljoprivrede su pak, s desetak dana kašnjenja, poručili ovo: 'Ministarstvo poljoprivrede nema spoznaja o, kako ste naveli, razmatranju umanjivanja važnosti Direktive o pticama i Direktive o staništima. Međutim, za istaknuti je da Ministarstvo poljoprivrede, kao i do sada, podržava mjere i radnje koje će unaprijediti gospodarstvo općenito, a sve s ciljem razvoja integralnog i potrajnog gospodarenja ekosustavima.'

Pametnome i prirodi dosta. Potonjoj i previše.