Dolazak Baracka Obame na vlast u Washingtonu u Europi je skoro pa jednoglasno primljen s entuzijazmom i jasnom nadom u novu eru složnih odnosa između Europe i SAD-a. Danas, više od godinu dana nakon Obamine inauguracije i nakon velikih očekivanja, odnosi dviju sila su na razini pristojnog ignoriranja.
Okidač i nedvosmisleni znak manjka američke potpore europskim inicijativama prvo je bio nedolazak Baracka Obame na bilateralni summit EU - SAD koji je u Madridu prošlog svibnja organizirao premijer Zapatero. No iza diplomatske geste nepojavljivanja koja se zatim ponovila prilikom dvadesete obljetnice pada Berlinskog zida početkom studenog, ne krije se samo gusti raspored američkog predsjednika koji ne stiže na sve protokolarne obveze, već niz međusobnih razočarenja i neispunjenih očekivanja.

S američke strane, niz je primjedbi koje se otvoreno mogu uputiti prema Europskoj uniji. Lisabonski ugovor, koji je napokon trebao dati jasan smjer i pružiti kontinuitet europskoj vanjskoj politici, u praksi se zasad pokazao kao 'potpuni neuspjeh', navodi Le Monde iz diplomatskih izvora. Za početak, u Europi vlada potpuno nejasna podjela dužnosti i ovlasti između sustava rotirajućeg predsjedništva i Europskog vijeća kojim predsjeda Hermann Van Rompuy. Zatim, primjer snažne ekonomske krize u Grčkoj pak svjedoči o potpunom izostanku koordinacije među zemljama koje se nalaze u euro-zoni.
Stoga se ne treba čuditi što Barack Obama, koji s Kinom vodi bitku oko predvođenja svjetskog tržišta, ne pronalazi vremenu za organizaciju EU-a koja je permanentno raslojena sitnim, međudržavnim sukobima.

'Obama nije rješenje'

Vrijeme je da europska dvadeset sedmorica napokon prihvate vlastitu nekompetenciju na planu vanjske politike, tvrde Arnaud Leparmentier i Corine Lesnes. Transatlantska trvenja su stvarnost, a novonastalu situaciju sumiraju izjavom 'Bush nije bio problem, Obama nije rješenje'.

S europske strane, primjedbe ide u smjeru izostanka američke potpore europskoj inicijativi na klimatskom summitu u Kopenhagenu te otvaranja intenzivnijih pregovora s novim azijskim partnerima, Indijom i Kinom, na goruću temu ekologije.

Situacija u Afganistanu još je samo jedan u nizu kamena smutnje u transatlantskim odnosima. Europljani su najavili pojačanje vojnih snaga u Afganistanu kao ustupak američkoj politici, no bez ikakve valjane dugoročne strategije.

Vrijeme je da Europa sebi prizna da trenutačno nije nikakav odlučujući strateški partner u svjetskoj diplomaciji, zaključuje uvodnik u Le Mondeu, a njoj je da ubrzo izvuče lekcije iz vlastitih grešaka ako ne želi pristati na daljnju ulogu marginalca.