Samo osam od 31 zemlje koliko ih je bilo uključeno u izvješće Amnesty Internationala definiraju silovanje kao spolni odnos bez pristanka, pokazalo je istraživanje objavljeno uoči Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama.

Ostale imaju pravne definicije silovanja koje temelje na uporabi sile, prijetnji silom, prisili ili činjenici da se žrtva nije branila.

"Ponovno, istraživanja pokazuju da mnogi ljudi i dalje vjeruju da se ne radi o silovanju kada je žrtva pijana, kada nosi provokativnu odjeću ili se fizički ne brani", kazala je Anna Blus, koja je vodila istraživanje.

"Spolni odnos bez pristanka je silovanje, i točka. Dok vlade ne usklade svoja zakonodavstva s tom jednostavnom činjenicom, počinitelji silovanja nastavit će se izvlačiti, unatoč svojim zločinima", naglasila je.

Istraživanje je obuhvatilo 28 zemalja Europske unije, kao i Island, Norvešku i Švicarsku.

Skupine za zaštitu ljudskih prava kažu da silovanje ostaje i dalje uvelike neprijavljeno Europi, unatoč tome što jedna od 20 žena bude silovana i pokretima poput #MeToo koji je nagnao žene da progovore o seksualnom nasilju.

Zemlje koje definiraju silovanje kao seksualni odnos bez pristanka su Belgija, Cipar, Njemačka, Island, Irska, Luksembug, Švedska i Velika Britanija.

Žene u Danskoj stoga planiraju ovaj vikend prosvjede, zahtijevajući izmjene kaznenog zakona.

Blus je rekla kako neke zemlje, među kojima su i Hrvatska i Španjolska, svojim kaznenim zakonima šalju poruku kako "pravo silovanje" mora uključiti fizičko nasilje.

Dodala je također kako žene koje traže pravdu često osjećaju da se njih krivi za taj čin.

Petorica muškaraca nedavno su dobili blaže kazne za silovanje tinejdžerice u Španjolskoj jer je ona za vrijeme napada šutjela i, po sucu, nije bilo nasilja.

Irska je pak imala slučaj u kojem je braniteljica silovatelja podastrijela kao dokaz da je silovana tinejdžerica pristala na seks, činjenicu da je nosila tange.