HDZ i Domoljubna koalicija odlučni su u najavi da provedu lustraciju. Otvoreno je to priznao i predsjednik HSP-a Ante Starčević Ivan Tepeš. S druge strane Most nije pretjerano zainteresiran za lustraciju i radije bi se bavili životnijim temama. Međutim, na lustraciji se već naveliko radi. Ministar kulture Zlatko Hasanbegović koji je član udruge Hrvatski križni put koja već dulje vrijeme radi na izradi zakona o lustraciji, tim povodom sastao se s češkim veleposlanikom u Hrvatskoj Martinom Kosatkom. Osim o kulturnoj suradnji dviju država, na sastanku je bilo riječi i o korištenju arhivske građe iz vremena komunističkog režima te o češkim iskustvima s različitim lustracijskim modelima
Češka je zemlja koja se najozbiljnije pozabavila tim problemom od svih postkomunističkih zemalja ako izuzmemo Njemačku. Pojam lustracije se odnosi na pročišćavanja društva od pojedinca koji su aktivno sudjelovali u totalitarnom sustavu Komunističke partije i pri tom sustavno kršili ljudska prava stanovništva. Proces se uglavnom temeljio na otvaranju arhiva tajnih službi iz vremena komunizma te se na osnovi dokumentacije bivših tajnih službi iz vremena komunizma za koje se smatra da su odgovorni za kršenja ljudskih prava. Proces obično obuhvaća javno objavljivanje dosjea iz vremena komunizma. Može voditi prema dekomunizaciji društva na duže ili kraće razdoblje zabranjujući prominentnim osobama iz sustava da obnašanju odgovorne funkcije u društvu.
Proces lustracije je i dalje predmetom pažnje u njemačkoj ili brojnih kontroverzi u Mađarskoj, Poljskoj i Češkoj. U Češkoj je proces lustracije započeo dvije godine nakon baršunaste revolucije u Čehoslovačkoj kada je federalni parlament u listopadu 1991. usvojio prvi lustracijski zakon kojem je cilj bio onemogućiti bivše državne i javne dužnosnike da obnašanju visoke dužnosti u postkomunističkom društvu. Zakon je osim političara na visokim funkcijama obuhvaćao i časnike tajne službe StB, dio agenata tajne komunističke službe, suradnika i doušnika.
Zabrana je trajala pet godina. Prema procjenama oko 300.000 ljudi je na neki način sudjelovalo u represiji komunističkog sustava. Lista imena nije objavljena nego se vadio certifikat koji je dokazivao da niste bili dijelom represivnog komunističkog sustava. Takvu potvrdu je izvadilo preko 200.000 ljudi. 1996. je donesen zakon koji dopustio javnosti uvid u dosjee komunističke tajne policije. 2002. je donesen novi zakon kojim je proširen raspon dokumenata koje javnost može pregledavati. 2003. Češka je objavila na internetu popis ljudi koji su surađivali s tajnom policijom tijekom komunističke vlasti. Lista se sastoji od 100.000 imena. Ured za dokumentaciju i istrage zločina iz vremena komunizma istraživao je zločine komunističkih vlasti počinjenih u vremenu od 1948. do 1989. Brojni pripadnici tajne policije su osuđeni zbog uloge koje su imali u protudisidentskim akcijama zlostavljanja i torture, a pred sud su izvedeni i neki bivši visoki dužnosnici komunističke partije.
Zanimljivo je da su Slovačka, ali i Poljska u svojim lustracijskim zakonima obuhvatili i vrijeme Drugog svjetskog rata i pripadnike nacističkih formacija. Većina istočnoeuropskih zemalja pokrenula je proces lustracije, ali su pristupi bili različiti. Hrvatski pokušaj bi mogao biti ograničenog dometa jer je za pretpostaviti da je većina dokumenata jugoslavenskih tajnih službi u arhivima u Beogradu. Srbija je doduše donijela Zakon o lustraciji još 2003. u vrijeme kada je zemljom vladao Vojislav Koštunica. Zbog opstrukcija zakon je ostao mrtvo slovo na papiru.
