Utjecajni berlinski Njemački Institut za ekonomska istraživanja (DIW), na osnovi predviđanja da će u Njemačku ove godine doći milijun izbjeglica, isto toliko iduće godine te još jedan milijun do kraja 2018, zaključio je da će pozitivni ekonomski pokazatelji vezani za njihov dolazak postati vidljivi u roku od pet do 10 godina. Kalkulacija je rađena na pretpostavci da će 40 posto pridošlih ostati u zemlji 20 godina ili duže.

Marcel Fratzscher, čelni čovjek tog instituta, priznao je u razgovoru za Guardian da trenutačno u nekim dijelovima Njemačke prevladavaju 'kaos i strah', odnosno, da dolazak tisuća novih ljudi dnevno predstavlja izniman logistički izazov, ali politika Angele Merkel, smatra, zauvijek će promijeniti lice njemačkog društva.

Njemačko stanovništvo stari i u relativno bliskoj budućnosti održanje jake ekonomije i postojeća razina radnih prava i socijalnih beneficija bit će dovedeni u pitanje. Njemačkoj bi, prema nekim procjenama, za zadržavanje postojeće razine radnih i socijalnih prava do 2050. godine trebalo 32 milijuna useljenika jer se loši demografski trendovi ne mogu nadoknaditi receptima poput produljenja radnog vijeka.
S druge strane, tvrdi vodeći njemački ekonomist, Njemačka nikad nije bila u boljoj poziciji za masovnu imigraciju.

Dugoročno, izbjeglice predstavljaju izvanredno dobru priliku za Njemačku. Zbog suficita u državnom proračunu i odličnog tržišta rada, vjerojatno nikada u posljednjih 70 godina nije bilo boljeg momenta da se odgovori na ovakav izazov', kazao je.

Njemačka ekonomija, tvrdi on, u ovom trenutku lako može podnijeti ogromne troškove zbrinjavanja pridošlica. Procjenjuje se da svaki izbjeglica vladu košta 12 tisuća eura godišnje do vremena kada se donese odluka smije li ostati u zemlji ili mu se zahtjev odbija. Ukupni troškovi ove godine kreću se na sumi od oko 10 milijardi eura, što predstavlja 0,3 posto BDP-a. Fratzscher smatra da Njemačka to može pokriti jer se ovogodišnji suficit saveznog, pokrajinskih i lokalnih proračuna kreće na 15 milijardi eura. To, tvrdi, pokazuje da nikakve nove mjere poput uvođenja posebnog poreza ili interventnog produženja radnog vijeka, nisu potrebne i ne bi se trebale zazivati jer tako samo izazivaju strah i otpor prema imigrantima.

Poziv za buđenje

Kompanije već traže obrazovane i neobrazovane radnike, a njemački ekonomist podsjeća da svako novootvoreno radno mjesto podrazumijeva i plaćanje poreza i jačanje produktivnosti. Dodatni poticaj njemačkoj ekonomiji bit će i potrebe za izgradnjom infrastrukture: od izgradnje socijalnih stanova, preko dječjih vrtića i škola do cesta.

'Ovo je poziv na buđenje za fundamentalni zaokret u razmišljanju o našoj ekonomiji i našoj zemlji. Moramo shvatiti da danas moramo investirati u našu budućnost, što će nam se vratiti za 10, 20 ili 30 godina', zaključuje.

Njegov glas nije usamljen. I drugi ekonomisti, poput Davida Folkerts-Landana, glavnog ekonomista Deutsche Banke, ukazuju na dugoročni ekonomski potencijal koji donose izbjeglice koje su većinom u dobi ispod 25 godina.

Ima, međutim, i onih kod kojih prevladava strah da Njemačka neće biti u stanju kontrolirati ovakve nelimitirane ulaske. Među njima se ističe naš poznanik Hans Werner-Sinn s bavarskog IFO instituta. On već mjesecima ponavlja kako izbjeglice koje dolaze u Njemačku nisu dovoljno obrazovane i stoga neće značajnije pridonijeti njemačkoj ekonomiji. Zalaže se za uvođenje sličnog sistema kakvog poznaju useljeničke zemlje poput Sjedinjenih Država, Kanade ili Australije, tj. biranje onih koji će dobiti dozvolu za ostanak po dobi, obrazovanju, zdravlju, poznavanju jezika i vještina. Neselektivno poticanje useljavanja moglo bi, smatra, ugroziti njemački poredak. Iako priznaje da Njemačka neće moći bez useljavanja, zalaže se za omeđen i postupan pristup.

Paralelno, jačaju strahovi da će poslodavci iskoristiti dolazak imigranata za rušenje minimalne satnice, čije je usvajanje bio glavni preduvjet SPD-a za ulazak u koaliciju s CDU/CSU-om. Socijaldemokrati tvrde da to neće dopustiti, a u tom smislu već su se izjasnile i neke velike sindikalne središnjice.

Pitanje od milijun dolara

Hrvatska nije željena destinacija izbjeglica koje prolaze kroz našu zemlju. Djelujući na hitnom rješavanju ove humanitarne krize, Hrvatska do sada bilježi samo troškove njihova smještaja i prijevoza (na čast joj može služiti i što nije dopustila zarađivanje sitnih prevaranata na tom putu), uz nadu da će joj sve što je uloženo biti vraćeno iz europskih fondova, a da istovremeno uopće ne razmišlja da bi smještaj izbjeglica u našoj zemlji mogao i kod nas dovesti do dugoročnih koristi. Hrvatska se s Njemačkom i glavninom zapadne Europe ne može uspoređivati po bogatstvu, ali svakako može po lošim demografskim trendovima.Razmišljanje o zadržavanju većeg broja mladih imigranata ne bi nam stoga trebalo biti potpuno van fokusa.

Viktor Koska, predavač na Fakultetu političkih znanosti, kaže da mu je žao što Vlada, kao i nevladin sektor, nisu snažnije poticali izbjeglice da razmisle o traženju azila u našoj zemlji.
'Apsolutno podržavam Vladu i njene napore da pomogne tim ljudima u tranzitu, ali to je ad hoc mjera. Ilegalni prelasci ljudi preko granica neće ostati trajna mjera i trebalo bi osmisliti neku politiku što raditi ako susjedne države zatvore granice', ističe Koska.

'O integracijskoj politici trebalo se početi razmišljati od prvog dana', upozorava, dodajući: 'Iako se kasni, taj trenutak ni sad nije izgubljen. Još uvijek se stigne izaći sa strategijom, kad je ona već izostala prije preusmjeravanja izbjegličkog vala prema našoj zemlji. Hrvatska bi prvi put trebala oblikovati neku migracijsku politiku, na što se mogu usmjeriti i sredstva iz europski fondova.' Puno toga ovisi o ishodu predstojećih izbora, ali, bez obzira na to tko odnese pobjedu, morat će voditi računa o dominantnom raspoloženju među građanima i vrlo razvijenom civilnom sektoru.

Zemlja koja se u jednom trenutku devedesetih uspjela brinuti za tolike stotine tisuća izbjeglica, sigurno sada ima kapaciteta zbrinuti veći broj od deklariranih 5.000, kaže Koska, koji je i sam devedesetih izbjegao iz Vojvodine u Hrvatsku. Situacija je tada bila povoljnija jer su izbjeglice bile iz sličnog kulturnog kruga i govorile isti jezik, ali egzistencijalno ugrožene izbjeglice u stanju su vrlo brzo naučiti jezik i prihvaćati sve poslove koji im se nude.

Agencije za strukovno obrazovanje i Hrvatska gospodarska komora imaju kataloge deficitarnih zanimanja u Hrvatskoj. Najčešće su to poslovi niže složenosti i slabije plaćeni poslovi, ali umjesto prekvalifikacija domaćeg stanovništva, koje za to i nije zainteresirano, možda se moglo razmišljati i o tome da je među svim tim tisućama ljudi našom zemljom sigurno prošlo i puno ljudi tih zanimanja koji, da su bili informirani, možda ne bi nastavili svoj opasni put u Europu', navodi.

Ekonomije pojedinih zemalja uvijek imaju veći kapacitet za prihvat nego što ga ima samo društvo, kaže Koska, aludirajući na jačanje desnice u Europi koja u ranjivim skupinama poput izbjeglica ima savršeno žrtveno janje.

'Svaki put kad ISIL izvede neko javno odrubljivanje glave ili netko poduzme teroristički napad, položaj izbjeglica će se značajno pogoršati', kaže.

Hoće li Njemačka i ostatak Europe, pa i Hrvatska, dočekati dugoročno pozitivne efekte velikog ulaska mlade radne snage na Stari kontinent ili će te efekte prestići brzi rast ekstremne desnice?

'To je pitanje od milijun dolara', kaže Koska, obrazlažući: 'Ako pobijede desni ekstremisti, nikada nećemo vidjeti te efekte jer njima nije ni stalo do toga da se izbjeglice integriraju. Njima je u interesu da ostanu na rubu društva i tako konstantno potiču rast desnice.' To je samoispunjavajuće proročanstvo - ako se izbjeglice gurnu na margine društva, oni će se početi ponašati onako kako se ponašaju ljudi iz francuskih predgrađa, što će, potom, potvrditi teze onih koji su ih u takvu situaciju gurnuli.