Najposjećenija splitska kulturna manifestacija danas otvara svoja vrata osmi put. ModaKomoda jučer je posjetila volontere u Ljetnom kinu Bačvice te od alfe i omege festivala doznala zašto Splićani i njihovi gosti toliko vole FMFS
Oni su Alen Munitić, direktor Festivala mediteranskog filma Split i Goran Akrap, izvršni direktor FMFS-a.
MK: Osmi FMFS je pred vratima, pretpostavljam da je brzo proletjelo ovih osam godinica?
Goran: Nekada je vrijeme teklo, a danas doslovce leti. Budući da svi zajedno unutar udruge radimo više projekata od kojih neki traju cijelu godinu, mislim da ćemo se svi složiti da nam godina doslovno proleti. Inače, događa nam se da godine pamtimo po Festivalu iz te godine… E, znaš, to je bilo one godine kad je bija 5. FMFS. ☺
Alen: Meni godina prođe toliko brzo i čini mi se kao da je jučer sve počelo, a ne prije osam godina. Festival je toliko narastao da mi se ta godina između dva festivala čini prekratka kako bismo napravili sve što zamislimo.
MK: Koliko je ukupno filmova predstavljeno splitskoj publici (i pokojem zalutalom turistu)?
Goran: Mislim da smo sad već prikazali oko 500 filmova svih ovih godina. Rekao bih da je turista na festivalu sve više. Od samog početka FMFS-a, svi se filmovi titluju na engleski jezik. Usto, programske knjižice koje se distribuiraju dvojezične su, a dijele se i leci namijenjeni isključivo stranim turistima. Imamo odličnu suradnju s TZ-om Grada Splita i trudimo se da gosti koji se nalaze u našem gradu, zaista budu detaljno obaviješteni o tome što im FMFS može ponuditi.
Alen: Ja uvijek volim naglasiti da Talijani, Španjolci i Francuzi obožavaju svoju nacionalnu kinematografiju. U tim zemljama svake godine najgledaniji film u domaćim kinima ne bude američki već domaći naslov. Dakle, nešto što je u hrvatskim okvirima nezamislivo. Kad skuže da prikazujemo neki film iz njihove zemlje - iako su ga gledali, oni dođu u grupama, slikavaju bannere koje postavljamo po gradu, šalju gomile objava na društvenim mrežama. Uvijek me fascinira ta njihova ljubav, ali i ponos prema domaćem filmu.
MK: Koliko je ljudi procirkuliralo kroz prethodnih sedam izdanja?
Goran: Masa. :P
Alen: Nešto više od 60.000 posjetitelja. S tim daFMFSsada traje devet dana, a prvih godina samo pet, tako da će brojka sigurno rasti. Ostvarujemo fenomenalne rezultate posječenosti u odnosu na broj stanovnika našeg grada. Da ne spominjem i veliki kapacitet Ljetnog kina Bačvice gdje se ponekad samo u jednoj projekciji uspije nakrcati skoro 1.000 gledatelja.
MK: Što ste naučili u posljednjih sedam godina?
Alen: Ja svake godine muku mučim s tim što sve počnemo na vrijeme, a opet nekako umiremo u zadnjim tjednima i mislimo se kako smo to mogli obaviti ranije. Ali iskreno, mislim da jedan od razloga naše popularnosti leži i u tome što publika kuži da se trudimo i da radimo to za njih i da se svake godine preispitujemo i nastojimo odmah doći do zaključka što može biti bolje na sljedećem FMFS-u.
Goran: Da nikad nećemo sve naučiti, da se uvijek može bolje. I da je ovo skroz nepredvidljiv posao.
MK: Entuzijazam je golem, što se najviše da iščitati po velikom broju volontera koji se svake godine prijave. Što sve volonteri rade unutar festivala?
Alen: Nevjerojatno cijenimo ekipu naših volontera. Čak podržavamo njihov sindikat, izlazimo im u susret i osluškujemo što misle o nama i što može biti bolje. Ne mogu ja biti direktor koji samo sjedi u nekoj fotelji nego imam potrebu biti s tim ljudima na istoj razini. I mene jako veseli što nam se godinama vraćaju isti ljudi. I naježin se od toga da je njima tako dobro s nama, a nama s njima.
Goran: Volonteri nam pomažu u svim onim stvarima koje se na prvi pogled čine sitnice, ali nisu sitnice već ogromne stvari. Problem je samo to što mi nikada nećemo imati sredstava da platimo ljude koji će kidati karte, prodavati karte, slagati stolice, dijeliti letke, rezuckati akreditacije i sl. Jednostavno, to je mehanizam koji ovisi o volonterima. Narasli smo u jednu veliku obitelj gdje se stvaraju prijateljstva, rađaju se ljubavi... ma super jedna atmosfera.
MK: Radne akcije su u tijeku, kako se priprema (na terenu) FMFS? Od čega se počinje?
Goran: Priprema samog kina na terenu počinje od rezimiranja prošlog festivala te idejama kako poboljšati stvari. Aktivno komuniciramo i družimo se kroz godinu i iznosimo ideje i prijedloge kako želimo da festival izgleda sljedeće godine, planiramo sve potrebitosti, složimo budžet i napravimo opet nešto jedinstveno i posebno. Iako je kino kao lokacija svake godine isto.
Alen: I onda dođu tjedni i dani pred početak, dolaze sve unaprijed kupljene stvari, obavljaju se kupnje raznih materijala - ono što se kaže od igle do lokomotive. I sve se to četiri-pet dana prije otvaranja gradi u kinu i tako se na kraju kino pretvori u sve ono što vidite.
MK: Koji je dio najzahtjevniji?
Goran: Kako za koga. Meni je najzahtjevnije napraviti popis svih potreba da bi se ideje realizirale, dok je interventnom vodu najteže izgraditi sve to što smo zajedno zamislili.
Alen: Na festivalu svako ima svoje brige i tako je slatko kad na kraju svega jedni drugima prepričavamo što smo proživjeli. Meni je naravno uvijek panika hoće li sve filmske kopije stići na vrijeme, hoće li imati titlove koje su distributeri obećali i sl. Neizvjesnost je prisutna do samog kraja.
MK: Teško da ćete mi otkriti koja iznenađenja očekuju publiku ove godine, ali što posjetitelji mogu očekivati od ovogodišnjeg izdanja?
Goran: Mogu očekivati devet dana odličnih filmova i zabave. :)
MK: Po čemu se FMFS razlikuje od ostalih hrvatskih filmskih festivala?
Goran: Po najpozitivnijoj atmosferi koja vlada uoči festivala, u gradu i naročito kinu za vrijeme festivala.
Alen: Ja bih još dodao da FMFS ima najljepše otvoreno kino i nevjerojatnu publiku svih generacija. Druga je velika razlika ta što smo zasigurno jedini festival u zemlji koji putuje i radi na revitalizaciji kinoprograma u manjim gradovima.
MK: Koliko vas podupiru lokalne vlasti? Kako se financirate?
Goran: Financiramo se iz više izvora što smatram normalnim za bilo koji veliki kulturni projekt. Grad Split nam je veći partner, ali ove godine nam je primjerice značajno smanjen iznos financiranja, što je svakako utjecalo na izgled FMFS-a. Osim Grada Splita, na lokalnoj razini imamo potporu Turističke zajednice Grada Splita. Naravno i nakon sedam uspješnih festivalskih godina postoje i institucije poput Splitsko-dalmatinske županije ili Turističke zajednice Splitsko-dalmatinske županije koje se prave da ne postojimo. Uz nas su svake godine i brojni lokalni sponzori koji nam jako znače.
Alen: U kontekstu financiranja svakako je važno naglasiti da skoro trećina našeg budžeta dolazi od prodanih ulaznica. I to mi je drago jer daje Festivalu jednu samoodrživost, radimo ga za publiku, publika nam to vraća, a mislim da je i rijetkost da jedan kulturni projekt toliko zapravo ovisi o vlastitim prihodima.
MK: Uspijevate li spojiti kraj s krajem ili ima među vama koji mađioničar?
Goran: Svi smo mađioničari. Mislim da te nedostatak financija puno više usmjerava na kreativnost i razmišljanje kako pristupiti nekoj situaciji i problemu. Većina ljudi nešto plati i obavi, a mi svaku kunu moramo okrenuti dvaput i često smo jako snalažljivi kako dolazimo do određenih stvari.
photos: Maja Prgomet / Studio Testudo
MK: Najveća novost ove godine jest ta da nema stručnog žirija i da će glasovati samo i isključivo publika? Zašto ste se na to odlučili? Koje će biti kategorije?
Alen: Znam da zvuči neobično, ali većina festivala, uz nagradu stručnog žirija, ima i nagradu publike. Mi već intenzivno nekoliko godina razmišljamo o tome da uvedemo nagradu publike i onda kada nam se ove godine dogodilo rezanje sredstava i kad smo shvatili da nismo u mogućnosti ostvariti svoje planove u smislu festivalskih gostiju, odlučili smo da odluku o najboljim filmovima prepustimo našoj vjernoj publici. Mnogi će promisliti da smo mogli dovesti hrvatske filmaše u žiri, ali budimo realni, festival koji raste iz godine u godinu, u svom osmom izdanju zaista mora imati međunarodni žiri. I ako to nismo u mogućnosti, onda radije biramo našu publiku. Publika će glasačkim listićima ocjenjivati filmove u kategorijama dugometražnog filma, hrvatskog kratkog filma i međunarodnog kratkog filma.
MK: Koji je popratni program, after-partyji i sl.?
Goran: Od popratnog filmskog programa jako mi je drago što ove godine mogu naglasiti sjajnu suradnju s našim partnerima, festivalima, u zemlji i svijetu. Svoje programe na FMFS-u prikazat će Zagreb Film Festival, Sarajevo Film Festival, Cirkuska srijeda, Dani hrvatskog filma, festivali iz mreže operacija kino i Animafest Zagreb.
Alen: Svaku večer, nakon filmova u Ljetnom kinu Bačvice, publika se može družiti i guštati u partyjima, a od još nekih događanja izdvojio bih i promociju knjige našeg filmskog kritičara i velikog prijatelja FMFS-a, Marka Njegića
MK: Osvrnimo se malo i na program, u kratkim crtama, koji su highlighti ovog izdanja?
Goran: Teško je izdvojiti samo neke naslove jer se uistinu rudimo da program bude raznolik kako zemljopisno, tako i žanrovski, kako bi svatko od zainteresiranih gledatelja mogao naći nešto za sebe. Zajednički nazivnik ovogodišnjeg programa zaista može biti 'mladost'. Naime više od polovice programa su debitanti, tj. autori koji prikazuju svoj prvi ili drugi film. Evo, izdvojit ću iz dugometražnog programa talijansko-albanski film 'Zakleta djevica' ili grčko-bugarski 'Lekcija'. U kratkim programima imamo filmove koji su zajedno osvojili više od 100 nagrada i iako sam svjestan da publiku najviše zanima dugometražni program, svakako pozivam sve gledatelje da daju priliku i kratkih filmovima koji se prikazuju besplatno u Galeriji umjetnina, našem drugom otvorenom kinu.
MK: Gostuje li festival i dalje izvan granica Splita?
Goran: Kad pogledate podatak da smo u prošloj godini u 147 dana obišli 22 grada i imali 13.400 gledatelja, mislim da ne možemo više pričati o tome da je naš projekt Kino Mediteran gostovanje festivala samo po Dalmaciji. Kino Mediteran je prije tri godine pokrenuto kao gostovanje, ali s dugoročnim ciljem da se revitaliziraju kina po otocima, obali i manjim gradovima u Zagori. Nismo ni mi sami očekivali ovako brz razvoj projekta, ali kad pogledate činjenicu da je projekt nastao zbog toga što od Splita do Dubrovnika nije bilo aktivne kinodvorane skoro preko 15 godina, onda vam je jasno da nas je publika jako brzo prihvatila.
Alen: Kino Mediteran trenutačno održava kina kroz cijelu godinu na Lastovu, u Hvaru, Bolu, Komiži i Imotskom. A uspjeli smo gradovima osigurati čak i digitalnu opremu u suradnji s lokalnim partnerima i Ministarstvom kulture. U ostalim gradovima filmovi se većinom prikazuju ljeti, ali i svake jeseni i zime u nekom od gradova pokrenemo cjelogodišnji program.
Goran: Ono što je fantastično je to da publici donosimo filmove europske i svjetske produkcije, da prikazujemo filmove za djecu i da smo zaista sjajno razvili osjećaj kod publike da prepoznaje visoko kvalitetan sadržaj. Kino Mediteran ima brojne potpore i uz odličnu suradnju s lokalnim partnerima moram se pohvaliti da smo za ovaj projekt dobili sredstva Europske unije za razvoj publike te podršku zaklade Kultura nova. Bez ove dvije velike potpore ne bismo nikada uspjeli ponovo upaliti ovoliki broj kinodvorana.