'Ne usudim se otići ni pogledati što je ostalo na poljima', rekao nam je u telefonsku slušalicu u ponedjeljak ujutro Tihomir Ćorluka iz Bogdanovaca, čija je supruga Josipa Gordana vlasnica obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva (OPG) Vukovarska lavanda. U berbu su krenuli prije tjedan dana, a posjetili smo ih u petak, uoči najavljene promjene vremena. Oči su im tada bile uprte samo u jedno - nebo. Obilna kiša i jak vjetar koji su okupali slavonsku ravnicu posljednja četiri dana pokosili su im urod.

'Sve je poleglo. U lavandi je toliko vlage da će istrunuti. To nije biljka koja voli vlagu u ovom trenutku, uoči berbe. Šteta je veća od 50 posto, sigurno. Cijelu godinu radimo i sve nam ode u samo četiri dana', govori nam Tihomir.

Prema izračunima, ove godine trebali su biti u plusu, ali tvornica pod otvorenim nebom odvest će ih sad u minus.

'Ove godine smo u pilot projektu i trebali smo isporučiti bukete, što je puno isplativije, a sada će nam ostati samo ulje, zbog čega moram pokrenuti cijeli pogon, što je dodatni trošak. Unatoč svemu, moramo pripremiti biljku i za novu sezonu. No protiv majke prirode se ne može', sažima Tihomir te se pita zašto moraju nastajati tolike štete, a nekada se prije takve oblake moglo razbijati protugradnom obranom, posljednjih godina potpuno utihnulom.

Počinju u 6 sati, rade do podneva

Polja Vukovarske lavande obišli smo s Tihomirom u petak, uoči najavljene promjene vremena. Tada smo zabilježili potpuno drukčiju sliku.

Dok se živa u termometru nemilosrdno penjala obarajući temperaturne rekorde, usred polja mirisne lavande nadomak Bogdanovaca pokraj Vukovara sa zvučnika se orilo ravnicom: 'Ne zaboravi, ne zaboravi me ti, golubice, golubice bijela...'. 'Sve je lakše uz glazbu', brišući znoj s čela, uglas nam je reklo 14 radnika u polju OPG-a Vukovarska lavanda u vlasništvu obitelji Ćorluka iz Bogdanovaca.

'Stigao je doručaaaak', mašući vrećicama upravo pristigle hrane obavještava ih gazda Tihomir da je vrijeme za pauzu.

Odlažu se srpovi i traži hladovina. Ovdje je nema. Osim ako se obližnje polje suncokreta takvim može nazvati. Sakrivaju se ispod šešira, ručnika ili majica natopljenih znojem.

'Počinjemo u 6 sati, radimo do 11, 12. Koliko se može. Nije teško kada uđeš u štos. Kopamo, beremo, radimo cijelo ljeto s pauzama', govori za tportal Mirjana Merčep iz Vukovara.

Njoj je druga godina u berbi lavande. Hvali se ekipom, a koja je, kaže, odlična, pa joj ni posao ne pada teško.

'Žena mi kaže da mi čak i čizme mirišu kad dođem kući'

'Ako budem živ i zdrav, dolazim i iduće godine', ubacuje se Josip Miličević iz Bogdanovaca, a također je drugu godinu zaredom zasukao rukave i sa srpom ušao u lavandu.

'Ovdje dobijemo parfem. Žena mi kaže da mi čak i čizme mirišu kad dođem kući', kroz gromoglasan smijeh će Josip, kojemu nije problem raditi u polju, za razliku od puno njih mlađih, priznaje: 'Ali to je hrvatska zbilja.'

'Ma da mi ovdje dođe i predsjednik države, nema pušenja. Vatra ne smije ni blizu. Lavanda je velike kalorijske vrijednosti, puna ulja, i sve može planuti u sekundi', objašnjava nam pravila ponašanja, kojih se strogo moraju pridržavati radnici u polju, Tihomir Ćorluka, ekonomist koji se sa suprugom Josipom Gordanom, magistrom ekološke poljoprivrede i hortikulture, prije pet godina potpuno slučajno odlučio za lavandu. Supruga je i vlasnica OPG-a.

Lavanda im se prostire na osam hektara površine, a imaju više od 40.000 grmova. Brzo nam pravi kalkulaciju. Za hektar lavande, izbacuje računicu, potrebno je otprilike 10.000 eura početnog ulaganja. Ističe da sve ovisi o cijeni zemljišta, ali i mehanizaciji. Prvih godina prihod se ne može očekivati, a tek onda, kaže nam, počinje nešto kapati.

'Za proizvodnju suncokreta ili bilo koje uljarice ili žitarice potrebno je puno zemlje, troškovi su veliki, a mehanizacija mora biti snažna. Imali smo 14 jutara zemlje, što je super za povrtlarstvo, ali ona nije blizu vode, a i nismo za povrće jer je to jako pipkav posao. Razmišljali smo i o lješnjacima, ali nakon nekoliko godina ovdje je niknulo puno nasada. Kako volimo eksperimentirati, odlučili smo se za lavandu', otkriva Tihomir za tportal kako su niknula mirisna ljubičasta polja usred slavonske ravnice.

U startu, priznaje nam, nisu gotovo ništa znali o tome. Puno im je u poslu pomogla obitelj Trampus iz Belišća, iza koje je već tada bilo višegodišnje iskustvo u uzgoju lavande u Slavoniji.

'Kod njih smo otišli s nula znanja o lavandi i uvijek se vraćali puni novih informacija. Oni su kao naši roditelji koliko nam žele pomoći', kaže Tihomir.

Supruga i on podigli su prvi nasad u Bogdanovcima na 3000 'kvadrata', a narastao je na sadašnjih 8800, potom su se 2018. odlučili za još jedno polje na sedam hektara površine.

Izvoz zapeo zbog korone

'Planirali smo se širiti, ali je tržište trenutno prilično neuređeno, kako u Hrvatskoj, tako i vani. Uoči sezone taman se uveze lavanda koja ruši cijenu domaće. Prošle i ove godine trebala nam je završiti u izvozu, u Njemačkoj, i to u različitim oblicima - ulju, hidrolatu, suhom cvijetu, buketima - ali je došla korona', objašnjavao nam je Ćorluka u petak gdje je zapeo posao. Tada nije bilo stavke nevremena.

Ćorluke imaju i svoju preradu. Trenutno su u testnoj fazi za posao o kojem ne žele puno govoriti, a njihova lavanda ima kupca.

'Lavanda je višegodišnja biljka. Traje oko 10 godina. Svake godine imamo sve veći prinos, ali još nismo dosegnuli pun rod. Sve ovisi i o tome kakva je godina. Ove je bilo malo previše kiše, predugo se to razvuklo, pa i s berbom kasnimo 15-ak dana', svako malo gledajući u nebo govorio nam je Tihomir u petak, jer tek trebaju započeti berbu na najvećem polju. Najave meteorologa s grmljavinom i kišom već su im tada zadavale brigu.

'Što ranije krenemo u polje, lakše je zbog sunca. Najbolja je u podne, kad je ulje visoko u cvijetu. No kad je lošije vrijeme, ulje pada niže jer se tako biljka brani. Ali znamo i kakve su temperature ovdje u podne. Previsoke, a UV zračenje također visoko. Probali smo početi raditi u 5 sati ujutro, ali smo pomaknuli to na 6, a završavamo u 11, najkasnije 12 sati, sve ovisi o tome koliko možemo izdržati na polju', objašnjava Tihomir, kojemu radni počinje u 4 sata, a završava najkasnije u 23 sata.

Zimi se, kaže, ipak lakše diše. Manje je posla. Onda rade na pakiranjima i narudžbama. U travnju, ovisno o vremenu, izlaze na polje.

'Moramo izići što ranije jer se lavanda ne smije zakoroviti. Korov je smrt za nju', tumači nam.

Njemu i supruzi želja je, otkriva nam, otići u Provansu u Francuskoj, poznatu po poljima lavande, ali ne u vrijeme berbe, nego uoči nje, kako bi se na licu mjesta uvjerili u kvalitetu i proizvodnju tamošnje lavande. Na vukovarskim poljima raste vrsta grosso i budrovka s Hvara.

'Razlike između one u Dalmaciji i ove ovdje su sitne, možda u promilima. To ne govorim napamet jer smo radili analize. U Dalmaciji je nešto više sunčanih dana nego ovdje, ali su kod nas opet više temperature', zaključuje Ćorluka.