Grčki tanker “Prestige”, sa zastavom Bahama, plovio je 13. studenog 2002. godine natovaren sa 77.033 tona goriva. Prevrnuo se uz obalu Galicije, smatrane u vrijeme antičkog Rima krajem svijeta, jer tada ljudi nisu znali da iza Atlantskog oceana postoji drugi kontinent.

Šest dana kasnije, tijekom kojih je brod tegljen na moru kako se ne bi raspao, prelomio se na dva dijela i potonuo 246 kilometara od obale u području dubokom 3600 metara.

Crna plima izazvala je neviđene izljeve ogorčenja i solidarnosti u Španjolskoj. Tisuće volontera čistile su prljavštinu. Izlijevanje je, međutim, preplavilo kilometre obale u Atlantiku i tamošnjem Biskajskom zaljevu, a crna mrlja protegla se do susjednih Francuske i Portugala.

Kapetan broda Apostolos Mangouras osuđen je na devet mjeseci zatvora, no kasnije je Vrhovni sud povećao tu kaznu na dvije godije zatvora zbog kaznenog djela protiv okoliša.

“Čvrsto vjerujem da bi s tehničko-znanstvene točke gledišta bilo dobro posjetiti olupinu da utvrdimo količinu goriva koje je još uvijek deponirano ondje te da procijenimo rizik od njegovog izlaženja”, kaže Antonio Figueras, koji je u to vrijeme bio direktor Instituta za pomorska istraživanja (CSIC).

Danas, 20 godina poslije, dovoljno je posjetiti mjesta kao što su gradovi Muxia i Carnota, prošetati zonom njihovih stjenovitih plaža dok se izmjenjuju plima i oseka, da se otkriju mrlje od goriva koje organizacije za zaštitu okoliša povezuju s jednotrupnim naftnim tankerom.

Isprva se čini da je sve čisto ali promatrači, izoštre li pogled, mogu pronaći tragove skrućene i ljepljive tvari, pomiješane s pijeskom i drugim ostacima mora, zalijepljene za neke stijene. Naizgled suha tvar emitira snažan vonj ugljikovodika kada se cijepa.

Manuel Rial, umirovljeni pomorac, vjeruje da su ostaci potječu s nepristupačnih područja obale koja se u vrijeme nesreće nisu mogla očistiti. Podsjeća međutim da je “sentinazos”, ilegalni postupak kojim brodovi čiste svoje tankove na otvorenom moru, još uvijek čest slučaj i također ostavlja “darove kolačića po cijeloj obali”.

“Saznati njihovo porijeklo bilo bi relativno lako”, kaže bivši direktor Figueras. “Bilo bi dovoljno odnijeti te uzorke u laboratorij svjetske klase u Barceloni, gdje je uz jednostavni eksperiment moguće sa sigurnošću znati potječu li te impregnacije s ‘Prestigea’”, dodaje.

Ali nedostaje političke volje, nastavlja Figueras. On smatra da će biti potrebno nekoliko stotina tisuća eura da se dođe do olupine, premda tehnologija za to već postoji.

“Nedostatak političkog interesa predstavlja rizik jer su prije ‘Prestigea’ i drugi brodovi već doživjeli brodolom na galicijskoj obali, poput ‘Casona’ (1987.) i Urqiole (1976.), a da Španjolska nije razvila mehanizme potrebne za brzu i snažnu reakciju u krizama poput ove, sad već stare 20 godina”, kaže Figueras.

Nedostatak novca također onemogućuje da se dođe do uvida o tome je li se ekosustav tog područja potpuno oporavio, dodaje taj znanstvenik ne usuđujući se dati odgovor koji nije utemeljen “na provjerenim činjenicama i podacima”.

Galicia je područje predodređeno da s vremena na vrijeme pati od nesreća ovakve prirode, no Figueras smatra da je potrebno provoditi česte simulacijske vježbe.

“Znamo da uz obalu Galicije prolaze stotine brodova, znamo da je to rizično, no zašto nitko ne pita političare na vlasti gdje su preventivne mjere?”, napominje Figueras. “Gdje su ekipe i povremene vježbe neophodne za ublažavanje negativnih posljedica?”, dodaje.