‘Većinu mojih slika motivirali su sami ljudi. Tražim onaj trenutak u kojem se nečuvana esencija duše otkriva, iskustvo utisnuto na ljudskom licu. Pokušavam prenijeti kako je biti upravo ta osoba, uhvaćena u međe ovoga svijeta.'

Izjava slavnog američkog fotoreportera Stevea McCurryja dobiva puno značenje tek kad pogledate njegovu izložbu fotografija ‘Život u slikama’, otvorenu u četvrtak u Umjetničkom paviljonu.

Prema izboru autora, izložba obuhvaća stotinjak njegovih najboljih fotografija, među kojima središnje mjesto pripada planetarno poznatoj ‘Afganistanskoj djevojci’. Fotografija djevojke Sharbat Gule, objavljena na naslovnici National Geographica 1985. godine, postala je najpoznatija fotografija u povijesti toga magazina, Amnesty International ju je koristio u mnogobrojnim kampanjama, a McCurryju je donijela svjetsku slavu.

Djevojku je vrhunski fotoreporter snimio u izbjegličkom logoru u blizini Peshawara u Pakistanu, a njezin je identitet ostao nepoznat više od 17 godina, sve do 2002. godine, kada joj McCurry i ekipa National Geographica ulaze u trag.

‘Njezina koža je sada umorna i ima bore, ali ona je još uvijek jednako upečatljiva kao i prije svih tih godina’, izjavio je tada McCurry.

Osjećajući moralnu obavezu da se oduži djevojci koja je utrla put njegovoj karijeri i omogućila mu odličnu zaradu, jedan od najpriznatijih suvremenih fotografa izgradio je u Afganistanu kuću za nju i njezinu obitelj.

Zanimljivo je da McCurryjeva zaklada Imagine Asia i inače pomaže onima koji nemaju mogućnosti za normalan život, grade kuće, financiraju medicinske ustanove, pišu i prevode školske knjige…

Upravo je humanitarni rad bio poveznica koja ga je zbližila s ljubljanskom agencijom Arte Plus, koja je njegovu izložbu najprije organizirala u Ljubljanskome gradu, u suradnji s Galerijom Fotografije u Ljubljani, a sada i u Zagrebu.

Mnoga djela toga vrhunskoga fotoreportera - dobitnika čak četiri prve nagrade na najvećoj svjetskoj izložbi reportažne fotografije World Press Photo - postale su ikone suvremenog doba. Stalni suradnik časopisa National Geographic poznat je po sugestivnim kolorističkim fotografijama, ostvarenim u izvrsnoj dokumentarističkoj maniri najbolje svjetske foto-reporterske agencije Magnum Photos.

Dugo promatrati ljude i strpljivo iščekivati trenutak u kojemu se otvara njihova duša – umijeće je koje je usavršio radeći kao samostalni fotoreporter u Indiji. Ta je sposobnost došla do punog izražaja u njegovim snimkama s ratnih područja, za vrijeme iransko-iračkoga sukoba, libanonskog, afganistanskog, kambodžanskog građanskog rata, islamske pobune na Filipinima, Zaljevskog rata…

Ostat će zapamćen kao jedan od prvih fotoreportera koji su svijetu pokazali ratni sukob u Afganistanu. Zanimljiv je podatak da je u Afganistan ušao preko Pakistana, prerušen u lokalnu nošnju i da je kasnije izašao iz zemlje s rolama filma ušivenim u odjeću. Za taj je pothvat nagrađen zlatnom medaljom Roberta Cape koja se dodjeljuje za najbolju inozemnu reportažu i to fotografima koji su pokazali iznimnu hrabrost, požrtvovnost, angažiranost i savjesnost u svom radu.

Ono što je proslavilo McCurryja i izdvojilo ga u moru kolega koji su snimali potresne ratne scene jest njegova usredotočenost na ljude, na njihovu neizrecivu radost i patnju. Manje su ga zanimali razrušeni krajolici, a više tragovi ratnih razaranja na ljudskom licu. Vidljivo je to na velikom broju sugestivnih portreta na izložbi, ali i na nizu očaravajućih pejzaža kojima pečat opet daje ljudski lik.