Pater Matić, kojeg većina vjernika zna kao Đonija, više od tri godine, otkako je preminuo karizmatik fra Zvjezdan Linić, vodi Kuću susreta Tabor. Svakog tjedna u tu samoborsku duhovnu oazu koju vode franjevci, dolazi stotine vjernika na seminare duhovne obnove koji traju nekoliko dana.

Uobičajena scena pred Taborom su autobusi s registarskim oznakama iz cijele Hrvatske, a svoje mjesto na seminarima potrebno je rezervirati mjesecima ranije. I tako je već godinama, točnije 20 godina, koliko Kuća susreta slavi. Pater Matić, podrijetlom s Janjeva, pjevao je u franjevačkom bendu Novo nebo, a tijekom seminara često uzima gitaru u ruke.

Je li Uskrs vrijeme radosti ili ne? Kako možemo biti radosni ako nam Crkva servira križ i trpljenje kao radost? To nije baš u modi.

Uskrs je blagdan radosti, ali isto tako i blagdan života. Radosni smo zbog Onoga koji je iz ljubavi prema nama umro na križu, Isusa Krista, a Crkva samo vjerno naviješta tu ljubav raspetog Krista, jer nam je po Njemu darovan novi i vječni život.

Na križu, dakle, promatramo Sina Božjega koji nas je spasio i upravo tu na križu objavio svoju ljubav prema nama, ljubav koja je pobijedila svako zlo, ljubav koja je pobijedila i samu smrt. Zar to nije radosna vijest? Zar to nije najveća i najvažnija vijest za svakog čovjeka?

Simbol križa je najprepoznatljiviji znak, pojavljuje se na modnim dodacima, odjeći, tetovažama, visi s retrovizora. No poruka križa nije nimalo ugodna? Što nam križ govori?

Mislim da ljudi u križu prepoznaju tu patnju nevinog i vrlo lako se identificiraju s njom, jer svatko od nas u životu prolazi kroz svoje patnje, boli, umiranja. Mislim da je otuda ta bliskost s križem. No za kršćane križ predstavlja najveći znak Božje ljubavi prema svima ljudima. On je znak spasenja. Upravo zato što je na njemu visio Sin Božji, koji je svojom smrću pobijedio samu smrt te svojim uskrsnućem od mrtvih daruje vječni život. Smrt, dakle, nema posljednju riječ. Kako se kaže: smrt nije točka na kraju našeg života, nego dvotočka.   

Poruka križa je teška, nosi ga, prihvati, čak bismo mu trebali tepati da je sladak, padati tri puta i dizati se poput Isusa, ne odgurnuti ga od sebe. Je li to mazohizam? Nije li lakše odbaciti probleme?

Da, križ je doista nešto što je teško, bolno, nešto što nas silno opterećuje i čega bismo se što prije oslobodili. No, isto tako, svjesni smo da ne možemo pobjeći od patnje, boli, trpljenja. Jednostavno, to je sastavni dio našega života. To su posljedice onog iskonskog grijeha po kojem su patnja i smrt zahvatile ljudski život. Samo u tom kontekstu možemo razumjeti veličinu i značaj Isusove patnje i smrti, koja nam donosi spasenje. Zbog toga onda prigrliti križ i nama znači prigrliti Spasitelja, prigrliti svoje spasenje.

Aktualna situacija u Hrvatskoj pred blagdan Uskrsa u mnoge je obitelji unijela neizvjesnost. U čemu mogu pronaći utjehu? Kako da s radošću dočekaju Uskrs ako ne znaju hoće li imati što staviti na stol?

Nažalost, situacija je zaista jako teška i za mnoge obitelji vrlo kritična. Žalosno je gledati kako nam mladi odlaze. Žalosno je gledati da mnoge obitelji žive u velikoj neizvjesnosti. Po svemu tome čini se da je ovaj Uskrs nekako kao produženi Veliki petak. No i u takvoj situaciji ne smijemo gubiti nadu. Ta poruka nade dolazi nam upravo u samom blagdanu Uskrsa. Nakon tame dolazi svjetlost. Mislim da tu i takvu nadu svi mi nosimo u svome srcu. Još nešto što mi se čini važnim, blagdan Uskrsa nas poziva da i mi jedni drugima nosimo nadu, da jedni drugima budemo utjeha i snaga. Poziva nas da zajedno gradimo bolje društvo i da u tom zajedništvu otkrijemo snagu koja može mijenjati sve.

Iako je Uskrs najveći katolički blagdan, u komercijalnom smislu Božić je daleko zastupljeniji. Zašto je to tako, je li istinsku poruku Isusova uskrsnuća teško shvatiti?

U blagdanu Božića promatramo malog Isusa, Mariju i Josipa u jaslicama i to nam je nešto tako lijepo i dragocjeno. To je blagdan obitelji i zato nam je nekako razumljiv i drag. No, događaj Isusova uskrsnuća nije lako razumjeti. Kako to da netko tko je umro i bio pokopan u grobu, sada živi? Kako ćemo to objasniti? Za povjerovati u tu stvarnost treba nam iskustvo susreta s Uskrslim. To nam svjedoče apostoli i to je ono što i danas Crkva navješta. Isus je zaista živ i možeš ga susresti. Taj susret s Uskrslim Kristom može promijeniti sve u našem životu.   

Isusa su tjedan dana prije razapinjanja slavili kao superzvijezdu kada je ulazio u Jeruzalem. Je li ljudska narav i danas prevrtljiva kao što je bila prije 2000 godina?

Čovjek je samo čovjek, slab i izranjen. Tu stvarnost ljudske slabosti vidimo i u najtežim trenucima Isusova života. U nedjelju na blagdan Cvjetnice: 'Hosana, Sinu Davidovu!' A na Veliki petak: 'Raspni ga! Raspni!' Žalosno ali istinito i nažalost puno puta se to ponavlja i u našem životu.   

Motivi iz Novog zavjeta vezani uz Isusovu muku i uskrsnuće izuzetno su snažni, tu su iskušenje u pustinji, Isusova sumnja, Petrovo nijekanje Isusa, Judina izdaja… Koje su poruke?

Najprije je tu poruka neizrecive Isusove ljubavi prema nama. No tu je i poruka koja otkriva naše slabosti, nevjere i izdaje te iste ljubavi. Rekao bi sv. Franjo Asiški: Ljubav nije ljubljena!

A Biblija? Najpoznatija knjiga u povijesti čovječanstva. Mnogi možda misle da znaju sve o njoj, je li doista tako? Koliko sami praktični vjernici čitaju Sveto pismo?

Biblija je Riječ Božja upućena nama ljudima. Ona je poput neiscrpnog izvora, uvijek nas može nadahnuti, pokrenuti, uvijek nam otkriva Boga živoga i prisutnoga u našem životu. Kad god čitamo Riječ Božju mi zapravo ulazimo u komunikaciju s Njim. Mislim da oni vjernici koji prakticiraju svoju vjeru ne mogu zamisliti svoj život bez svakodnevnog osluškivanja Riječi Božje. Tu je onda i svakodnevno slušanje Riječi Božje u liturgiji Crkve, a isto tako susrećem sve više ljudi, pa i obitelji koje svoje svakodnevne molitve započinju čitanjem Svetog pisma.

Koji dio vam je najdraži?

Zaista je teško izdvojiti neki dio, ali meni je jako drag onaj koji govori o navještenju Isusova rođenja u Lukinom evanđelju (Lk 1, 26-38). U tom izvještaju događa se nešto zaista čudesno. Marija, nazaretska djevica, postaje majkom Sina Božjega i izgovara nešto što ostaje silan poticaj svima nama, i to baš u odnosu prema riječi Božjoj koja dolazi nama u susret. Marija kaže: 'Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!' To je primjer kako se vjeruje Božjoj riječi.

Vi ste poziv za svećeničkim zvanjem osjetili kasnije nego što je uobičajeno. Kako je izgledao vaš put?

I na mom putu u otkrivanju poziva riječ je Božja imala snažan utjecaj. U čitanju riječi Božje otkrivao sam Onoga koji je rekao: 'Ja sam put, istina i život'. Shvatio sam da je Isus ta riječ koja je postala tijelom i da On i danas poziva ljude da ga slijede. Taj poziv sam i ja osjetio duboko u svom srcu, i u isto vrijeme jednu neopisivu radost. Imao sam tada 21. godinu. Isus je promijenio moj život i otkrio mi sv. Franju i franjevačku karizmu u kojoj sam posvetio svoj život Bogu, po redovničkim zavjetima.

Što znači biti karizmatik?

Obično se za neku osobu kaže da je karizmatična, to jest da ima neku posebnu karizmu ili dar. No, zaista, svaki čovjek je na svoj način karizmatik. Naime, svatko je od nas primio od Boga neke posebne darove. Pitanje je kako razvijamo te darove i koliko smo zahvalni Bogu na svemu što nam je darovao.

Nakon što je pater Zvjezdan Linić preminuo, ali i tijekom njegove bolesti, jeste li dvojili oko toga trebate li preuzeti seminare duhovne obnove u Taboru?

S paterom Zvjezdanom Linićem bio sam na poseban način povezan kroz period njegove bolesti jer upravo u tom periodu sam se vratio iz Rima, gdje sam bio do tada na jednoj službi. Zbog svoje bolesti pater Zvjezdan nije više mogao sam voditi seminare, pa sam mu počeo pomagati, sve dok nisam i službeno bio namješten u Kući susreta Tabor.

Tko dolazi na seminare? Što ljudi traže? Što im je najpotrebnije u duhovnom smislu?

U Tabor dolaze različiti ljudi. Puno je mladih, zatim tu su obitelji koje žele zajedno biti na duhovnoj obnovi. Isto tako dolaze mnogi naši branitelji i članovi njihovih obitelji. Vrlo često su tu i različite udruge, molitvene i župske zajednice i sl. Kuća susreta Tabor ove godine slavi svoj 20. rođendan i to je jedna lijepa prigoda da zahvalimo Bogu za sve one ljude koji su prošli kroz Tabor i upravo tu doživjeli preobrazbu u svome životu. Zaista, mnogi su tu doživjeli Božju ljubav i milosrđe. Mnogi su u Taboru susreli živoga Isusa koji i danas liječi i oslobađa. Tabor je doista jedna duhovna oaza u našoj domovini.