Matić je za Hinu kazao da je HDZ svojim dosadašnjim djelovanjem pokazao kako je spreman gotovo na sve, ali se nada da u ovom slučaju neće biti toliko drzak i kratkovidan, jer bi deratifikacija Istanbulske konvencije u Europskoj uniji bila skandal širokih razmjera.

„Siguran sam da bi im skočili za vrat zbog takve odluke“, kaže Matić. Pritom dodaje da je sama ratifikacija prošla kroz usko grlo Sabora, gotovo na silu, odnosno Plenković ju je jedva progurao kroz desno krilo stranke.

Iako je ratificirana, ona je ostala mrtvo slovo na papiru. Drugim riječima ne primjenjuje se. Ništa se ne čini po pitanju njene implementacije, a dokaz tomu jest to što se za njenu konkretnu primjenu iz državnog proračuna ne izdvaja novac.

„Do sada Hrvatska nije učinila ni ‘P’ kako bi je provela“, tvrdi Matić.

Kaže kako je HDZ do sada pokazao da stremi svakom dnu kad je u pitanju ostanak na vlasti, ali deratifikacija bi bila čak preveliki rizik za stranku koju vodi Plenković, čovjek koji si u sjeni gradi europsku karijeru. Stoga ne vjeruje da bi si HDZ dopustio takav prijepor s europskim politikama koje bi mu u tom slučaju skočile za vrat, a Plenkoviću bi definitivno okrenule leđa.

S obzirom na to da Istanbulska konvencija nije zaživjela unutar granica Hrvatske, Matić smatra da dođe li do braka između HDZ-a i DP-a, obje će se stranke po tom pitanju praviti grbave. Tim više što su HDZ i DP vlastohlepne grupacije političara pa se neće usuditi ovaj dokument stavljati u prvi plan prilikom formiranja javnih politika, ocijenio je.

„Deratifikacija bi bila teško političko samoubojstvo čak i za stranku kakav je HDZ“, riječi su Matića koji kaže da u slučaju dovođenja Istanbulske u pitanje, Plenkoviću u Europi više nitko ne bi pružio potporu. Čak ni njegovi Pučani jer u toj grupaciji postoje normalni ljudi koji ne smatraju da je žena drugotna i da se prema njoj valja ponašati kao prema kućnom ljubimcu.

„Danas je Hrvatska u svjetonazorskom rangu s Poljskom i Mađarskom, a to svakako nije kompliment gledano iz kuta civiliziranih zemalja“, tvrdi Matić i zaključuje da nam je nužan iskorak unaprijed po pitanjima ljudskih i manjinskih prava, a ne vraćanje u minula vremena.