Dali smo si posla, sjeli se za stol i samo za vas pripremili popis najboljih igara 2012!
I do toga smo stigli. Nakon godine dana intenzivnog igranja, sumanutog nabijanja po kontrolerima i pedesetak posjeta kiropraktičaru zbog „komplikacija“ uzrokovanih cijelodnevnim sjedenjem pred računalom ili televizorom – uspjeli smo! Napravili smo temeljiti popis visokobudžetnih naslova koji su obilježili 2012. Nezavisne autore nismo htjeli utrpavati u ovaj milje, s obzirom da za fanove indie igara pripremamo iznenađenje idućeg tjedna.
No, silazimo s teme. Velika većina vas koji se smatra hardcore gamerima ovu će temu proskrolati tražeći taj jedan naslov koji ih je oduševio. Međutim oni koji nisu bili u toku sa visokobudžetnim igrama 2012., ovo bi mogla biti idealna šoping lista. I da, prije nego što počnete brojati, samo recimo kako se ovdje ne radi o nikakvoj top listi igara, već pregledu najboljih super-naslova 2012.
FIFA 13 i Pro Evolution Soccer 2013
Pošto u našoj redakciji ne sjedi niti jedan pretjerani fan nogometnih aktivnosti, spomenimo ova dva mega-giganta na samom startu prije nego što se prebacimo na pucačine i RPG-ove. FIFA 13 i PES 2013 naslovi su kojima je uspjelo stvoriti tabore fanova. I upravo ti tabori oprečno gledaju jedni na druge bacajući nepoželjne komentare naspram uže rodbine igrača „konkurentske“ igre. Da budemo iskreni, prema našem iskustvu obje igre su dokazale da su iznimni nogometni naslovi. Sad, ako Pro Evolution igrate od dana Playstationa 1, velike su šanse da vam FIFA ne sjeda baš najbolje. Ako ste jedan od onih koje je zavela FIFA 10 ili 11, ne čudimo se kako stojite iza EA Sportsove zastave. No na kraju dana, tko vam brani da igrate obje igre? Zašto ovih blagdana jednostavno ne sjednete, popijete jednu ljutu i zaboravite na razlike...jer realno...svi mi nabijamo loptu jednom nogom, pa drugom.
Masivni multiplayer. Priznajte – na što vas to prvo asocira? Na mjesečnu pretplatu, beskonačno ubijanje beštijica i zadatke koji se vrte oko dostavljanja sastojaka jednom NPC-u, samo da biste dobili novi zadatak koji vas vodi do drugog. Pa, Guild Wars 2 naslov je koji se oslobodio dogme klasičnog RPGa i pretvorio se u nešto što po apsolutno svakom segmentu prednjači nad svim ostalim suvremenicima. Da, znamo dobro da je tu još World of Warcraft, no ta igra je, budimo realni, postala institucija koju uporno igra milijunska populacija igrača još od tamo neke davne 2004. Ono što Guild Wars nudi je vrhunski strukturiran PvE i PvP sustav, maštovite klase, fantastičnu priču, jedinstvenu i prekrasnu art direkciju, te MANJAK BILO KAKVE PRETPLATE. Yup, dobro ste pročitali. Ako ste mislili da ćete ovaj masivni multiplayer morati plaćati kako biste uživali u njemu, gadno se varate. Ovaj ArenaNetov hit dokaz je kako MMO može evoluirati, i pod time ne mislimo samo zbog pitanja pretplate. Mogli bismo o ovome pričati još puno dulje, no zbog drugih igara koje su na popisu recimo samo da ako mislite piknuti dobar MMO ovih praznika, ne možete promašiti sa Guild Wars 2.
World Of Warcraft: Mists of Pandaria
Umjesto da vam pričam o tome kako u ovoj ekspanziji možete biti kung fu panda i kako se radi o još jednom u nizu uspješnih World Of Warcraft dodataka, spomenuti ću vam jednu anegdotu koja mi se desila prije nekih tjedan dana. Igrom slučaja našao sam se u društvu sa par veterana MMO žanra koji očito već godinama igraju online igre. Raspravljalo se tu o svačemu..o LoLu, o RaiderZ-ima, o indie MMO-ovima, te je samo pitanje trenutka bilo kada ćemo nabasati na ledenjak masivnih multiplayera pod imenom World of Warcraft. Dotakli smo se i Guild Warsa 2, te pričali o svim silnim inovacijama koje donosi. Međutim, kada sam spomenuo MoP ekspanziju za WoW, postavio sam sve u malo nenametljivo pitanje: Je li igra onoliko dobra koliko je WoW bio kada je tu bio 60 man raid na Molten Core, Blackwing Lair i slične epske instance. Moj sugovornik je doslovno prevrnuo očima i dosta indiskretnim tonom rekao „DA!“. Mists of Pandaria je, prema mnogim gamerima, školski primjer dobre ekspanzije. Ne samo što je privukla neke veterane da se vrate u WoW, nego je i dotjerala igru do te mjere da ju poštuju i hardcore i casual roleplayeri. Iako realno, u zadnje vrijeme mi je dosta teško razlikovati te dvije skupine.
2K Games pogodio je „u sridu“ sa ovim naslovom. Ne, doslovno. Sve što je bilo dobro oko prvog Borderlandsa – sumanute FPS RPG rokačine za više igrača ovdje je potencirano na n-tu. Od malog revampa grafike, preko daleko veće priče, pa sve do prepoznatljivog arsenala koji se doslovce može brojati u stotinama tisuća, Borderlands 2 ne prestaje oduševljavati. Kategorički različit od ostalih pucačina iz prvog lica, a ujedno i jedinstven zbog svojeg karakterističnog hibridnog dizajna (mnogi ga zovu Diablom FPS-ova), ovaj naslov će vas oduzeti i pustiti tek kada shvatite da vam je prošlo više oružja kroz ruke nego kroz Dračevac, te da ste nakrkrali bodycount dovoljno velik da vam trećina afričkih diktatora doslovce može gledati u cipele. Kao šlag na torti, samo recimo da igra jaaako povlači reference iz čitave gomile vesterna, što je jako interesantno uzmemo li u obzir da se radi o SF naslovu.
Ah taj nero i njegov Doomsday
Igra koju smo čekali jako, jako, JAKO, JAKO (nemam veći font) puno vremena konačno je među nama? I? Je li ispunila očekivanja publike? Je li ekipa koja se sjeća prvog nastavka i dalje zagrijana za krčenje kroz neizbrojive horde Diablovih sljedbenika? Pa, mišljenja su oprečna. Za sve koji su u igru zagrizli bez predrasuda otvorio se širok spektar aktivnosti koje će ih oduševiti poput: neprijatelja koji vas ubijaju jednim udarcem, „šlagvort“ poteza bossova koji traju oko trećine sekunde, te šansi za padanje blaga koje sežu na više od 100%. Zvuči zbunjujuće? Dogurajte do Inferno moda i okušajte sreću sa žiteljima pakla, te iskusite jedan od najintenzivnijih i najtežih PvE naslova godine...koji imaju multiplayer opciju (HA, JESAM TE, DARK SOULS). I ne vjerujte onima koji kažu da je igra slaba. Ti ljudi su Diablo igrali kada su bili klinci, u međuvremenu su iskočili iz gaminga, te sada očekuju da će se vratiti u školu ako pokrenu treći nastavak. :) Diablo 3 je vrhunski isklesan naslov koji nećete tako lako zaboraviti.
Đava te odnija, ća si lipa!
Kingdoms of Amalur: Reckoning
Kad već rokamo po RPG-ovima, ne vidim razloga zašto ne bismo spomenuli i ovaj dragulj. Na KoA je doslovce radio tim sačinjen od superzvijezda. Od spisatelja R.A Salvatorea, pa do dizajnera igračaka i autora legendarnog Spawna Todd McFarlanea, tim koji je radio na naslovu doslovno je napravio igru koja je neobična, prekrasno dizajnirana, te oplemenjena jako dobrom pričom. I zašto onda nije prodana u milijunima primjeraka? Zašto sada ne čitamo najave o njezinom nastavku? Zato jer je zbog visokih produkcijskih vrijednosti i nedovoljne prodaje igra propala. Zajedno s firmom. Zajedno sa dijelom producenata. Sad, nije da kukamo i nabijamo glavom od zid zašto KoA nije bio više popularan. Samo napominjemo kako se radilo o jako dobroj igri koja nažalost nije bila ULTRA JAKO DOBRA. Jer to je, budimo iskreni, razlog zbog kojeg se danas rade nastavci. Ako radite triple A naslov, radite ga da se proda u MILIJUNIMA, a ne ovako. Amalur, ugledaj se na Black Ops 2. Tak' se radi pos'o, sine.
Sad, nije da Mass Effect u potpunosti predstavlja RPG kao žanr. Prije bismo rekli da se radi o dobro prepričanom akcijskom naslovu, no to bi bilo zavlačenje u samu strukturu igre. Kao što vjerojatno znate, radi se o vrhunski napisanom, fenomenalno odrađenom kraju jedne od najpopularnijih serija igara u zadnjih par godina. Sad, kada govorim o kraju, ne mislimo na doslovce kraj igre, jer je dotični, konkretno, razulario čitave gomile fanova kojima on nije bio jasan. Na sreću svih ljubitelja Mass Effecta 3 sa kvocjentom inteligencije ispod 120, uskoro je izašla mala ekspanzija sa kolačićem isprike, te polusatnim animacijama u kojima je u potpunosti objašnjeno što je „pjesnik htio reći“ u originalu. No, silazimo s teme. Zašto biste upravo VI ovog Božića trebali zaigrati Mass Effect 3? Pa, za početak, radi se o super igri. Radnja je fenomenalna. Akcija također. Komandant Shepard je kul kao i inače, negativci (Reaperi) su oličenje sotone, a na vama je da spasite zemlju od neizbježne propasti. Stoga, ne gubite vrijeme nego mrš po igru. Svemir vas, naime, čeka.
Kad smo već kod hibridnih naslova, bilo bi svetogrđe ne spomenuti Arkane Studiosov Dishonored. Ovo gaming remek djelo koje kombinira elemente steampunka, stealth igara, fps-a, te klasičnog RPG-a u jednu veliku tortu koju, nakon što ju složi i dekorira, gurne vam ravno u lice. Yup, igra je fenomenalna, te ima jako dobro odrađenu priču o osveti i natprirodnim silama u distopijskom viktorijanskom Londonu. Međutim, ta luda vožnja rollercoasterom se završi prerano. Jednostavno, nekako nam se čini da bi se iz igre moglo više izvući. I kraj? Pa, ne želimo vam upropaštavati iskustvo ali, iz završetka je očito kako je Bethesda još DALEKO od odustajanja od ovog malog dragulja. Kako su glavonje iz Bethesde spomenuli prije par tjedana „MI IMAMO NOVU FRANŠIZU“. Sretno vam bilo, ljudi. Sigurni smo kako će idući Dishonored biti barem dva puta bolji od ovog. A to je, vjerujte nam, dosta težak zadatak.
What do we do with a drunken whailer?
A što je sa Maxom, pitate se? Zašto već niste spomenuli njega? Pa, strpljivi zamišljeni čitatelju Gamereporta – jesmo. Novi Max Payne izašao je početkom godine i nažalost nije postigao neki ludi uspjeh. Razloga ovome ima jako puno (među ostalime, igra ima i sumanute produkcijske vrijednosti okje se prodajom nisu kompenzirale). No na kraju dana i dalje imamo standardnu priču o osveti, čuveni bullet time i neopisivu količinu sirovog nasilja. I upravo zbog toga Max Payne stavljamo na popis preporučenih naslova za 2012.
Još jedan naslov kojeg, istina bog, tek igramo, te koji na vrlo elegantan način predstavlja što se sa FPS-om može raditi je novi FarCry. Smješten na egzotični otok krcan luđacima, ovaj sandboxovski FPS dokazuje kako grafika i glazba mogu dočarati atmosferu na sličan način kao i dobra priča. Istina, ova izjava je u neku ruku no-brainer, no realno gledano – kada konačno pogledate ovaj naslov i kada shvatite koliko je dobro on odrađen, nekako ne možete ostati ravnodušni. Čak iako, recimo, niste pretjerani fan pucačina iz prvog lica.
Ma svi smo tu normalni...
Call of Duty: Black Ops 2
A ako jeste fan FPS-ova, onda vam zaista nemamo razloga trkeljati o igri čiji ste naslov upravo pročitali. Omražen sa strane tisuća, voljen sa strane milijuna, ovaj FPS copy-paste je dizajnerska noćna mora. Ipak, formula koja je uspjela prije desetak godina se uspješno primjenjuje ponovno i ponovno, a ljudi ju i dalje kupuju. Ti isti ljudi isipavaju žuć po forumima govoreći kako je prošli Black Ops bio bolji, i onda kada zavše s time nastave igrati Black Ops 2. Smještena u skoru budućnost, opremljena pričom koju ćete prorokati u par sati, ova igra je all about multiplayer. MP u Black Opsima je munjevit, nasilan i iznenađujuće zadovoljavajući. Tu je još i klasični zombi mod, nova oružja i revamp multiplayer levelanja. Iskreno, nije da možemo reći kako je igra loša. Ona je super. Ali kvragu, zar Activisionu već nije dosadno iz svoje najpopularnije franšize raditi ekvivalent Volkswagenovog Golfa...isti auto, malo nakrivljeniji farovi.
PAM PAM PAM NAJBOLJE IKAD GLE IMAJU ROBERD DOWNIJEA ĐUNIORA SUPER JE
O ovoj igri ste se na Gamereportu, bogami, načitali. 343 Studios, nova firma koja je projekt naslijedila od Bungiea, te napravila naslov vrijedan divljenja. Em što igra i dalje nastavlja oduševljavati korisnike Xboxa 360, em što čitava stvar nakon deset godina drži vodu, em što glavni lik zapravo postaje malo više toga od oklopljenog super-vojnika. To je ono što je, zapravo, nas uspjelo intrigirati. Naravno, gledamo li čitavu stvar s čiste perspektive mehanika, onda tu zaista nemamo što za reći. Radi se o standardnom FPS-u u kojem stišćete prekidače, vozite vozila, razgovarate s ljudima i pucate po bossovima, te nakon toga sve stavljate u sokovnik i rearanžirate. No to uopće nije poanta. Halo 4 je fenomenalan zato jer sve te svima poznate elemente prezentira sa takvom razinom kvalitete, te s tolikom razinom produkcije, da vam na kraju nije jasno da li igrate nastavak ONOG Haloa od prije par godina ili kompletno novu klasu FPS-a.
Dosta o FPS-ovima. Krenimo mi na utrke. Pa, što pobogu, nudi najnoviji Need For Speed? Zašto bi ovo bila igra koju ćemo pamtiti u 2012.? Pa, prije svega jer novi Most Wanted vanbračno dijete Burnouta i Need for Speeda. Ne kužite o čemu govorimo? O tome kako je Criterion, firma poznata po prvo-spomenutom naslovu, napravila igru koja se, kao što to kažu kolege s IGN-a, planira svidjeti ljudima koji inače ne igraju trkaće igre. U novom Most Wantedu razbijate sve što vam padne pred haubu, gazite mačke i miševe, probijate jumbo plakate, rušite sve i svašta, te se čitavo vrijeme zabavljate koliko god vam adrenalin i vještina izbjegavanja policije može dopustiti. Upravo zbog toga ovaj naslov je ušao u naš izbor top igara za 2012. godinu.
Ako se smatrate profinjenijom školom vozača, a imate Xbox konzolu, Forza Horizon, open world utrka najfinijeg pedigrea mogla bi biti vaš izbor. Osim što izgleda jako dobro, ovaj naslov kombinira realizam, gomilu licenciranih vozila i snažan online mod u paket smješten na bespuća otvorenog sandbox svijeta. Stoga, ako vam se baš ne da probijati autom kroz panoe i utrkivati se s policajcima, mislimo da bi ovo mogao biti naslov kojem ćete posvetiti malo više vremena ovih hladnih, hladnih dana.
Opa mala pazi da te ne pregaznem
IGRA GODINE PO IZBORU FANOVA GAMEREPORTA
Za kraj, spomenimo i naslov koji je baš vas oduševio do te razine da je preuzeo vodstvo nad čitavom gomilom ljutih konkurenata. Napravljen da obara s nogu, opremljen tomahavkom i mušketom, Assassins Creed 3 je mokri san svakog fana akcijskih avantura. Donoseći zanimljivu i intrigantnu radnju, fenomenalno odrađene pomorske bitke, te produkcijske vrijednosti do sada neviđene u Assassins Creed naslovu, „trojka“ je opravdano jedna od boljih igara godine. I upravo zbog vas, vjernih čitatelja Gamereporta koji, eto, usput prate i našu fan stranicu na Facebooku, Assassins Creed 3 ponosno stoji na čelu kolone vrhunskih visokobudžetnih igara. Igara koje su nam na više od jednog načina uveselile dvije tisuća te dvanaestu godinu.
I što reći za kraj? Je li nas 2012 oduševila po pitanju gaming naslova? Smatramo li da li je gaming industrija na velikom usponu? Pa, iskreno – nismo sigurni. Dobrih naslova ima, no problem je u tome što se AAA naslovom u zadnje vrijeme ne smatraju igre čija proizvodnja stoji manje od dva milijuna dolara. I upravo zato bi se svi možda mogli zabrinuti. No, kao što smo to već puno puta rekli, to je sve u budućnosti. Na nama je da primimo kontroler u ruke, iskeširamo tih par stotina kuna i uživamo u naslovima koji su samo za nas pripremljeni sa najvećom pažnjom.
