Kao najmlađi u veseloj družini GameReporta, ja sam s gamingom započeo dosta kasnije nego Damir, čiji ste osvrt mogli čitati nedavno. Ipak, sjećam se prvih gaming koraka na frendovom računalu na kojemu smo igrali, ako se ne varam – Road Rash. Bila je tu i Segina konzola u koju su se gurale žute diskete koje su se kupovale na seoskim proštenjima po prilično paprenim cijenama. Tu se s ekipom deralo po Contri, Super Mariju, Duck Huntu i Bombermanu. Bilo je i nekakvih nogača i tenisa, no njih se radije ne prisjećam, jer su bili čisti očaj, čak i tada. Nakon godinu-dvije počeli su se raspadati joystici, a igre su radile samo dok se disketa ubacila pod točno određenim kutom.

Kamo razočaranja dok se između ekipe dogodio fajt pa je žuta disketa završila na podu i odbacila svoj žuti oklop pa shvatite da je to 'tek jedna pločica'.

S obzirom na to da je to bilo vrijeme u kojemu nam je internet bio nepoznanica i SF, čim sam naučio donekle tečno čitati, u ruke sam uzimao Hacker, a nešto kasnije i Bug. Imam vrlo neobičnu sreću da danas radim s ljudima čije sam tekstove nekada iz mjeseca u mjesec upijao sa stranica Hackera; Krešo je imao fantastične kolumne u kojima je uspjeh MMO-a predviđao još kad su MMO igre bile u fazi embrija. Damir je pak pisao legendarne recenzije na koje su svoje osvrte čitatelji pisali još godinama nakon što bi neka recenzija bila objavljena. StarCraft, anyone?

Časopisi su tada općenito igrali vrlo važnu ulogu u gamingu, čak i na nekakvoj natjecateljskoj razini. Za neki super LAN mogli ste saznati samo u svojem omiljenom gaming listu, jer pristup internetu niste imali. Sve se čitalo od korice do korice, a onda je došla i mini revolucija – Hacker je uveo CD. Kasnije su ga zatvorili, gadovi. Časopis, ne CD.

Dobio sam svoje prvo računalo. Mislim da je to bio Pentium II (ili možda okljaštreni 'celerko'?!) uz nekakvu TNT grafičku karticu koja mi je priuštila mnoge lijepe trenutke uz Quake III i bezbroj drugih igara. Igre su se i tada kupovale kod lokalnih baja koji su imali 'pržilicu' i igrale su se do kraja. Danas i statistika pokazuje da vrlo malo igrača završi igru koju kupi. Nešto vam zasmeta i igra se vrlo brzo zaboravlja, nažalost. Djelomičan uzrok tomu je i još uvijek vrlo rašireno piratstvo, ali i potpuno druga krajnost – igre na sniženjima. Bilo da ste igru kupili od pirata, 'torrentali' (što ni u kojem slučaju ne podržavamo!) ili kupili na Steamu za nekoliko eura, postoji vrlo velika vjerojatnost da igra zbog lakoće kojom ste došli do nje više nema istu vrijednost koliku bi imala da ste za nju iskeširali nekoliko stotica. Jer, ako ništa drugo, onda će vas upravo ta misao natjerati da završite igru.

Naravno, ovime nam nije ni na kraj pameti pljuvati po Steamovim rasprodajama. Jedna takva, ljetna, završila je jučer i pregršt izvrsnih igara moglo se kupiti za tek nekoliko eura/dolara. Svi afirmativni argumenti koje mase imaju za piratstvo padaju u vodu na Steamovima rasprodajama. Na našim stranicama na Facebooku često svoje čitatelje upućujemo na različita sniženja, no još češće dobivamo odgovore poput: 'Heh, pa zašto bih za novi Deus Ex platio četiri eura, kad ga mogu dobiti besplatno, he, he.' Isti korisnik nešto kasnije će se buniti jer se Red Dead Redemption nikada neće pojaviti na PC-u. Pa naravno da neće, nisu svi spremni raditi na portu koji će onda poželjniji biti na torrentima nego u trgovinama.

Kad smo već kod Red Dead Redemptiona, igru igram sad već nekoliko tjedana i fenomenalna je. Nekada sam i ja bio ogorčeni kritičar konzola, no onda sam kupio jednu i na neki način se ponovo zaljubio u gaming. Danas su Xbox 360 i PlayStation 3 (da ne spominjemo Wii!) isplativiji no ikad. Razmislite, konzole su vrlo jeftine, a izvrsnih igara k'o u priči. A bit će ih još u sljedećih godinu i pol kada bi na tržište trebala doći nova generacija konzola.

Probijanjem konzola koje su danas vladari industrije, neke stvari su se i izgubile. O tome je nedavno govorio Viktor Antonov, čovjek zaslužan za dizajn Half-Lifea 2 i nadolazećeg Dishonoreda. Reče čovjek da je problem u tome što se današnje igre pokušavaju svidjeti svima pa onda razvojni studiji u pojedine naslove natrpaju elemente nekoliko žanrova, a čak i one koje ostaju u okvirima jednoga žanra se pojednostavljuju, trivijaliziraju i ono... Pa zamislite - regenerirajući health. Danas ga imaju gotovo sve pucačine, a da ste ga u igru stavili prije desetak godina, naišli biste na sprdnju i kritike.

Upravo zbog toga neizmjerno se veselimo BioShock: Infiniteu koji će imati implementiran '1999 Mod' u kojemu ćete igru igrati na način kao da se na tržištu pojavila ne tako daleke 1999. Bilo je to vrijeme kada su igre bile izazov. Ali izazov koji je bio zdrav i koji ste prevladavali vježbom i skillom.

Vjerujem da je pred nama ipak dobra gaming budućnost. Istina, industrija je danas pomalo uljuljana u uspjeh pojedinih franšiza koje donose desetke milijuna dolara profita, no danas, pod a) imamo iznimno razvijenu indie scenu o kojoj je više pisao Damir u svojem osvrtu i pod b) studije poput Blizzarda, Valvea i Ida kojima je i dalje stalo do igrača ili se barem tako čini. Tehnologija će sa sljedećom generacijom biti sve bolja, no imam neki osjećaj da će sve popularnije postajati igre poput bajkovitog Journeyja koji je Krešo gotovo opjevao u svojoj recenziji, Two Soulsa, BioShocka, Dishonoreda... Uglavnom – igre koje će ponuditi nešto više od same mehanike i impresivne grafike. Igre koje će ponuditi osjećaj, atmosferu, izazov, dizajn i dobar scenarij.