Provalije, poput one koja se formirala u utorak u Čupićima kod Drniša koja je duboka čak 100 metara, a duga oko 50-70 metara, nisu latentna već realna opasnost', kazao je geolog s PMF-a, prof. Tihomir Marjanac ističući kako se moguća opasnost može na vrijeme uočiti i spriječiti eventualne žrtve. No nisu samo prirodni faktori ti koji mogu dovesti do stvaranja provalija. Splet rudnika i tunela pod Splitom opasnost su koje Splićani uopće nisu svjesni, napomenuo je
Objasnio je uzrok urušavanja kod Drniša: 'U našem kršu ima mjesta gdje krš nije vidljiv. U mnogim krškim poljima krš je prekriven stijenama koje nisu krškog podrijetla. Kroz krško podzemlje pomalo protječe voda i ispire nekrške stijene koje se onda u jednom trenutku urušavaju.'
To je u Hrvatskoj čest slučaj o čemu i govori činjenica da u hrvatskom jeziku imamo naziv za urušne jame, a taj je - provalije.
U drniškom, imotskom i livanjskom polju postoje i ponori u koje je recimo utjecao potočić. Kada on presuši, ponor zatrpa zemlja i on na površini nestane. No ako dođe do obilnijih padalina, on će se opet otvoriti. 'A upravo je ove godine podzemlje prepuno vode', dodao je naš sugovornik. Na pitanje ima li urušavanje ikakve veze s učestalim potresima u tome kraju, objasnio je kako trešnja tla može pospješiti urušavanje, no samo ako je tlo debelo te ako dođe do rezonancije tla uslijed potresa. 'No potresi su kod nas daleko češći nego urušavanja', poručio je profesor Marjanac.
Može se otkriti gdje će se stvoriti provalija
Lokalni čelnici u tome kraju dobro su upoznati s tom pojavom, a Marjanac misli da su mogli nešto i napraviti. 'Za takve provalije postoji rješenje, ja bih da sam u lokalnoj zajednici dao okolicu naselja pregledati geo-radarom. On daje sliku plitkog podzemlja i doseže taman koliko treba. Ako se negdje nalazi jama, on će to pokazati', kazao je i dodao kako se onda mjesta gdje se nalaze jame koje mogu postati provalije označe i ljudi ih zaobilaze. Ako je riječ o manjoj jami, urušavanje se može spriječiti.
Moguće urušavanje može se vidjeti i golim okom prije nego što do njega uopće dođe što pokazuje primjer od prije nekoliko godina. Tada je na Imotskom polju došlo do urušavanja, a u ponoru je nastalo jezero Bućuša. 'Na terenu se formira depresija; to nije proces koji se događa u minuti. To slijeganje terena može trajati tjednima prije nego što dođe do urušavanja. Prije urušavanja na Imotskom polju ljudi su s ceste danima snimali spuštanje terena. Tamo je od pašnjaka jednostavno nastalo jezero', zaključio je Marjanac koji će u ponedjeljak posjetiti novonastalu provaliju kod Drniša.
Split leži na starim rudnicima i podzemnim tunelima
Osim provalija koje su isključivo prirodnog nastanka, na nastajanje rupe u tlu utječu i ljudi. Upravo je to razlog nedavne pogibije 22-godišnjaka u Međimurju pod kojim se otvorilo tlo na mjestu nekadašnje istražne bušotine s obzirom na to da je riječ o području bogatom naftom.
Marjanac upozorava i na opasnost u Splitu. Kaže kako malo koji Splićanin zna kako je ispod grada splet tunela koji su služili za odvoz materijala iz negdašnjeg kamenoloma koji je zatvoren 50-ih, 60-ih godina prošlog stoljeća. 'Prije nekoliko godina u splitskom naselju Manuš otvorila se provalija na parkiralištu pokraj dječjeg igrališta. Nakon toga u rupu su se spustili speleolozi i vidjeli kako nije riječ o prirodnoj spilji, već da je riječ o antropogenom procesu, tj. o podzemnom tunelu. 'Velik dio Splita sagrađen je na starim rudnicima i transportnim tunelima. Kiša koja pada završi u njima kao podzemna voda i ispire tlo koje se onda uruši', objasnio je i zaključio kako o starima kamenolomima i rudnicima današnji stanovnici Splita vrlo malo znaju.
