MK: U hrvatski modni svijet si došla na mala vrata. Nakon dvije iznimno hvaljene kolekcije s Madame Demode odlučila si na skorašnjem CAP-u izlagati samostalno.

Tamara: Pa svatko tko počinje na pravilan način ulazi na mala vrata i ako je u svom poslu bio dobar, izlazi na velika.

MK: Imaš zanimljiv opis kolekcije: 'Minimalno ciganski'. Što možemo očekivati? Kočani orkestar u podlozi?

Tamara: ‘Minimalno ciganski’ naziv je koji mi je došao spontano s obzirom na inspiraciju za kolekciju, ali od početne inspiracije do finalnog proizvoda dogodi se kreativni proces zbog kojeg često jedno s drugim imaju malo ili čak nikakve veze. Ono što je pokretač neke ideje ponekad u realizaciji iste ne dođe do izražaja, tako je i s ovom kolekcijom. Ona u biti uopće nije ciganska osim elemenata izrade raznih vrsta pletiva i veza. Odatle i sam naziv ‘minimalno ciganski’ jer tim imenom sam više htjela objasnit kreativni proces nego opisat kolekciju. Možda to samo meni ima smisla.

MK: Kojim si se bojama koristila?

Tamara: Boje su bijela, crna, modra i petrolej.

MK: Hrvatska modna publika upoznala te najviše preko tvojih genijalnih torbi koje su 100 % ručni rad i čiji sam i sama ogroman fan. Što nam, osim torbi i ruksaka, pripremaš?

Tamara: Mogu samo reći da će torbi biti najmanje.

MK: Cijelu kolekciju radiš sama, sa svojih deset prstiju i uz pomoć jedne šivaće masine. Koliko ti je potrebno vremena za to?

Tamara: To da sama radim kolekciju i nije neka pohvala i stvar je koju bi rado zaobišla ali za sad je tako. U biti interesano je razradit neki model, na to mogu bez muke izgubit dane i dane, ali jednom kad to obavim ne da mi se zadržavat na sitnicama a one su često presudne.

MK: Jesi li puna žuljeva?

Tamara: Može li joker Le Prase k’o u MaPet Showu?

MK: Ti si jedna od rijetkih koja se, nakon dugo vremena provedenog vani, odlučila vratiti i u rodnoj grudi izgraditi ime. Kako si se snašla na hrvatskoj modnoj sceni i jesi li zažalila što si se vratila?

Tamara: Primjećujem da je to inozemno tržište sinonim nekog uspjeha. Kod nas često vole reći: Taj i taj je, osim u Hrvatskoj, poznat i vani. Pitam se je li osobe vani naglase da su, osim vani, poznate i u Hrvatskoj? Mislim da ne treba raditi korake duže od noge jer iskreno, živila sam vani dugo i znam pravo značenje tog famoznog inozemnog tržišta. Bez ogromnog pogona iza sebe osuđen si na komisionu prodaju i sitniš. Trenutačno se prodajem u Berlinu i bit ću potpuno iskrena; taj Berlin mi puno više služi kao dobra reklama nego kao izvor zarade, ali u ovom je poslu ponekad reklama bitnija od zarade jer zarada i jest njen krajnji cilj.

MK: Velik dio godine provodiš i u Hvaru. Tamo također radiš I prodaješ svoje stvari. Uspiješ li partijati?

Tamara: Hvar je naljepše mjesto na svijetu i jako sam sretna što svoja ljeta provodim tamo, i nikako se ne slažem s tim da je Hvar kao neki party island jer je to zadnja stvar koja mi tamo pada na pamet.

Photo: Luka Nižetić

MK: Radiš non-stop. Gdje ćeš sa silnim novcima?

Tamara: Na tekući račun u banci.

MK: Koja je prva velika stvar koju ćeš si priustiti kad postaneš bogata?

Tamara: Prva velika stvar koju ću si priuštiti kad postanem bogata je da prestanem raditi ovaj posao za novce jer činjenica je da gdje počinju novci, prestaje umjetnost. I da, kupit ću si kuću na Hvaru!