Bulj je pitanje Šreterove sudbine aktualizirao u Saboru prije nekoliko mjeseci, kad je pitao premijera Andreja Plenkovića je li od svog partnera Milorada Pupovca tražio da mu pojasni njegovu ulogu u pokušajima spašavanja Šretera. Bulj je tada ostao bez odgovora, a bez odgovora je ostao i prošli tjedan, nakon što je to pitanje pisanim putem kao zastupnik uputio premijeru.

Dr. Ivan Šreter na početku agresije na Hrvatsku bio je ravnatelj bolnice u Lipiku te vođa pakračkog ogranka HDZ-a i predsjednik Kriznog štaba za zapadnu Slavoniju. Zbog te funkcije smatra se najviše rangiranim ubijenim dužnosnikom u Domovinskom ratu.

Unatoč jakim međunacionalnim tenzijama početkom 90-ih, kad je bilo jasno da je agresija neizbježna, Šreter je u svojim javnim istupima pozivao na mirno rješenje, a Srbe nazivao braćom te apelirao da ne nasjedaju na velikosrpsku propagandu.

Uoči pada Pakraca 18. kolovoza 1991. pobunjeni Srbi zaustavili su Šretera na barikadi, oteli ga i odveli u logor Bučje. Tamo je, prema svjedočanstvima ostalih zatočenika, bio brutalno mučen. Posljednji put viđen je živ 29. kolovoza 1991., a njegovi posmrtni ostaci do danas nisu nađeni te se on vodi kao jedna od 22 nestale osobe iz logora Bučje.

Bivši ravnatelj pakračke bolnice, dr. Vladimir Solar, koji je također bio zarobljen i mučen u Bučju, u dokumentarnom filmu 'Časnik mirotvorac' kazao je da im je Šreter bio na piku te da je, kada ga je posljednji put vidio, bio sav plav od batina.

'Imao je prijelom lijeve podlaktice, lijeve lopatice i bio je sav plav. Nije bilo komadića kože na tijelu koji mu nije bio plav. Sjećam se, 6. listopada 1991. mi je rečeno: 'Dr. Šreter je ubijen, a tebe ćemo pustiti kad budemo htjeli'', kazao je Solar.

Degoricija: Svi su nijekali da znaju gdje je... 

Milorada Pupovca sa Šreterovim slučajem prvi put je javno povezao Slavko Degoricija. On je u to vrijeme kao zamjenik ministra unutarnjih poslova vodio pregovore s lokalnim srpskim vlastima oko razmjene zarobljenika. U svojoj knjizi 'Nije bilo uzalud' Degoricija piše: 'Pokušali smo na sve načine da ga oslobodimo, pa i preko međunarodnih čimbenika. Svi su oni nijekali da znaju za njegovo prebivalište, a pogotovo nitko od njih nije znao reći tko ga je presreo i odveo u nepoznato. To je naprosto nevjerojatno! Zarobljavanje i odvođenje Šretera još i danas obavijeno je velom tajne kod Srba. Stječe se dojam da su se pakrački Srbi zavjetovali da ne odaju tajnu zarobljavanja i likvidacije dr. Šretera.'

Tračak nade ukazao se, piše Degoricija, kada mu je došao Milorad Pupovac tražeći da hrvatska strana oslobodi dvojicu srpskih liječnika koji su uhićeni kada su pokušali prošvercati lijekove pobunjenicima. Degoricija mu je ponudio da će mijenjati dvojac za Šretera, na što je Pupovac pristao.

'Nije se ni zapitao kako će on do pobunjenih Srba u Pakracu. Znao sam da mu to ne predstavlja nikakav problem i da on zna kako će doći do njih… Sada više nisam siguran je li prošao dan ili dva, dolazi Pupovac, navodno iz Pakraca. Rekao je: ‘Ti si obavio svoj dio posla, a ja zasad nisam.’ Pitao sam - zašto? 'Ne daju ga jer im treba liječnik, oni nemaju doktora. Čim dobiju doktora, puštaju Šretera', kazao je', piše Degoricija.

Dodaje da je tek kasnije saznao da je Šreter u tom trenu već bio mrtav više od mjesec dana i da ga pobunjeni Srbi ni u jednom trenutku nisu koristili kao liječnika.

Pupovac o prozivkama

S obzirom na to da je Mostov Miro Bulj aktualizirao pitanje sudbine dr. Šretera, pitali smo Pupovca jesu li Degoricijini navodi istina i kako komentira ove ozbiljne optužbe. 'O tome hoću li se očitovati i kada ću to napraviti, ja ću odlučiti', samo nam je kratko rekao.

U zatvoru zbog 'penzioniranog oficira'

Šreter je na zub represivnih organa bivše države došao još 1984., i to zbog naoko banalnog razloga. Naime, kao liječnik je u karton pacijenta Steve Majstorovića u rubriku 'zanimanje' napisao 'umirovljeni časnik' umjesto 'penzionirani oficir'.

Spomenuti oficir Majstorović o tome je napisao tekst u Vjesniku, u rubrici 'Pisma čitatelja', žaleći se zbog pohrvaćene titule. Pismo je zapelo za oko kulturno-prosvjetnom komesaru, književniku Goranu Babiću, koji je zbog toga javno napao Šretera u eseju u Nedjeljnoj Dalmaciji.

Sve je rezultiralo pravosudnim progonom pa je Šreter zbog 'umirovljenog časnika' osuđen na 50 dana zatvora. Kazna je kasnije smanjena na deset dana, no osuda je ostala. Tako je osuđen da je na 'javnom mjestu pisanjem vrijeđao i omalovažavao socijalističke patriotske i nacionalne osjećaje građana'.

Kao podsjetnik na tu epizodu nagrada za najbolju novu hrvatsku riječ, koju dodjeljuje jezikoslovni časopis Jezik, nosi ime Nagrada dr. Ivan Šreter.

Šreter je odlikovan Redom Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana s posrebrenim pleterom, a dodijeljena mu je i Nagrada grada Lipika za životno djelo. Po njemu je imenovan trg u Pakracu te je proglašen i počasnim građaninom toga grada.