Kako smo već pisali, Možemo je u dvije izborne jedinice prešao izborni prag, ali nije stigao do mandata. Ista ta stranka osvojila je više glasova nego Most, ali je dobila mandat manje - 11 naspram 10. Tamara Visković, kandidatkinja stranke Možemo u 10. izbornoj jedinici, požalila se na Facebooku da je za 202.670 glasova Domovinski pokret dobio 14 saborskih zastupnika, a Možemo za 191.786 njih deset.

Jedan saborski mandat HDZ-a 'košta' cca 11.000, a Možemo - oko 18.000 glasova. Fokus je dobio gotovo 48 tisuća glasova samo za jedan mandat.

Profesor na Fakultetu političkih znanosti, politolog i komentator tportala Višeslav Raos kaže da je D'Hondtova metoda najjednostavnija, najstarija i najraširenija.

'Istina je da ide malo više u korist prvoplasiranoj i drugoplasiranoj stranci', kazao je Raos te je kao alternativu naveo Sainte-Laguëovu metodu. Izračunao je mandate prema toj metodi i rezultati su donekle različiti. Najsnažnije koalicije, HDZ-ova i SDP-ova, prema njoj su izgubile glasove dok su profitirali Možemo, Domovinski pokret i IDS. HDZ prema tome izračunu osvaja pet mandata manje, a SDP gubi jedan mandat. Možemo raste za tri, Domovinski pokret za dva, a IDS za jedan mandat.

Jedna od opcija da se isprave odstupanja koja nastaju prilikom preračunavanja je i kompenzacijski mandat. Raos kaže da neke zemlje, poput Slovenije, Austrije i Danske, dijele mandate na više razina kako bi se spriječila nerazmjernost što nastaje na razini izbornih jedinica, a dio mandata u ukupnom broju glasova još se jednom dijeli i na nacionalnoj razini.

Međutim politolog naglašava da metoda preračuna glasova jest važna, ali nije presudna.

'Ono što je presudno u svakom sustavu je veličina izbornih jedinica, koliko biramo zastupnika u nekoj jedinici te odnos toga i izbornog praga. U Hrvatskoj je izborni prag pet posto, ali na razini izborne jedinice, što omogućava da mandate osvajaju stranke koje su snažne po pojedinačnim regijama, ali nemaju nacionalni doseg, a to ide u korist strankama poput IDS-a, sada i Nezavisnoj platformi Sjever. Reformisti su bili jaki u 3. izbornoj jedinci, a Fokus je snažan u 6., gdje imaju svoje gradonačelnike u Samoboru i Svetoj Nedelji', istaknuo je Raos.

Mnoge ljude dosta muči ova priča da je netko s manje glasova dobio više mandata. Naš sugovornik je objasnio da se to događa jer se mandati dijele na razini izbornih jedinica - ako je neka stranka raspoređena po državi tako da je svugdje blizu praga, lako se može dogoditi da dobije mali broj mandata.

'Ekstremni primjer bio bi slučaj Živog zida, a koji je 2015. godine s 4,5 posto glasova na nacionalnoj razini osvojio samo jedan mandat u 7. izbornoj jedinici. Iduće godine taj isti Živi zid skače na nešto više od šest posto i osvaja osam mandata zato što su u velikom broju jedinica preskočili prag', naveo je Raos.

Što napraviti?

Raos smatra da su današnje izborne jedinice skrojene na loš način jer ne prate županijske granice.

'Najbolji je primjer 7. izborna jedinica, koja izgleda kao nekakva ptica ili zmaj. GONG je imao dobar prijedlog, koji je podržala akademska zajednica, da se zemlja podijeli na manje izbornih jedinica, njih pet, šest, pri čemu bi Zagreb bio zaseban, a one bi bile veće nego današnje, što znači da se povećava razmjernost, pada efektivni prag i gotovo se eliminira situacija koju smo vidjeli - da netko prijeđe pet posto, poput Možemo u 10. izbornoj jedinici, ali da ne osvoji mandat', kaže Raos te napominje da ljudi pogrešno percipiraju da D'Hondt radi samo u korist HDZ-a, jer da je SDP bio prvoplasirani, dogodila bi se ista stvar.

Postoje prijedlozi da cijela zemlja bude jedna izborna jedinica, ali takav sustav također donosi svoje probleme jer bi tada mali broj stranaka uopće mogao konkurirati za mandate.

'Morale bi se slagati još šire i veće koalicije, što je problematično. Radile bi se liste od 140 imena, što je nezgodno za tiskanje, a neki naši stariji sugrađani ne bi ih mogli ni čitati bez povećala. Preferencijsko glasanje tu nema nikakvog smisla. Imate takav primjer u Slovačkoj, koja je jedna izborna jedinica i imaju parlament od 150 zastupnika poput našega, gdje se može dati preferencijski glas, razmjerniji je sustav, ali nemate nikakve šanse preskočiti nekoga na listi i promijeniti odabir koji je posložila stranka', kazao je Raos, dodavši da, kada se razmišlja o reformi, ne treba odbacivati elemente koji su dobri, a preferencijsko glasanje u Hrvatskoj ima smisla i ljudi su ga prihvatili.

Raos kaže da sama D'Hondtova metoda ide u korist većih stranaka, ali nije presudna za nerazmjernost koju vidimo, nego smatra da bi izborne jedinice mogle biti veće, a problem su i njihove granice.

'Ako imamo županijski sustav, onda bi granice trebale pratiti županije. Većina europskih država koja ima izborne jedinice za njih koristi granice regija', ukazuje politolog.

Neki bi se tada mogli upitati zašto onda svaka županija ne bi bila izborna jedinica.

'Postoji i takav slučaj u Španjolskoj ili Portugalu. Tu je problem to što bi nerazmjernost bila užasno velika tamo gdje je malo stanovnika i gdje se bira malo mandata - tipa u Požeško-slavonskoj ili Ličko-senjskoj županiji, koje bi po tom sustavu birale maksimalno troje ljudi u Sabor naspram Zagreba, koji bi sam birao 25 ili 27 ljudi. Tako je u Španjolskoj - u Madridu je visoka razmjernost i nizak efektivni izborni prag dok se na jugu, u Andaluziji, gdje živi malo ljudi, javlja problem. Takav sustav u Španjolskoj je omogućavao do 2015. godine da dvije stranke osvajaju gotovo sve mandate', pojasnio je Raos te je na kraju poručio da je izborni sustav jednak poreznom sustavu, treba ga kalibrirati, ali nikad neće biti svi zadovoljni.