Hrvatska službeno ima 504 tisuće branitelja, unatoč svim sumnjama i tvrdnjama kako su mnogi od njih lažni, do dana današnjeg nije utvrđeno da imamo ijednog lažnog branitelja. Svi procesi u kojima se utvrđivalo da pojedinci neosnovano koriste povlastice ratnih vojnih invalida zapeli su u slijepoj ulici. Prosvjednici iz šatora nisu tražili da se dostojanstvo istinskih heroja zaštiti izbacivanjem lažnjaka iz Registra hrvatskih branitelja. Predsjednik Franjo Tuđman u Poslanici u Hrvatskom saboru iz 1996. iznio je podatak da Hrvatska ima 'samo' 336 tisuća branitelja. I ta brojka činila se prevelikom jer su braniteljski status dobili vozači, tajnice, zaposleni u njegovoj državnoj administraciji, ali se ni na toj brojci, nažalost, nije stalo.

Kako je moguće da Vukovar ima više ratnih penzionera nego branitelja?

Dok su se u Registru godinama nakon rata množili 'branitelji', nijedna vlast do danas nije imala hrabrosti raščistiti s lažnjacima, nitko se nije usudio progoniti pojedince koji su zloupotrijebili povlastice koje smo kao društvo namijenili braniteljima Domovinskog rata. HDZ je u sadašnju vladu prvo imenovao Miju Crnoju, za kojega se ispostavilo da je jedan od onih koji su zloupotrijebili povlastice, čak se i šatorašima omraženi ministar Predrag Matić bojao ući u koštac s problemima koje je društvu i Državnom proračunu donijelo napuhavanje broja branitelja i zloupotreba povlastica. To ga, međutim, nije spriječilo da do kraja mandata tvrdi kako Hrvatska ima 150.000 lažnih branitelja, premda za to nije imao nikakvog dokaza niti je išta poduzeo da se to konačno i raščisti.

Vrijeme je da još jednom podsjetimo kako nas, prema službenim podacima, jedan branitelj za života košta milijun eura, a ako ih je 150.000 lažnih, onda nas oni koštaju 150 milijardi eura. Trostruko je to veći iznos od ukupnog inozemnog duga Republike Hrvatske. Nismo bili u stanju razriješiti ni nevjerojatnu situaciju da je samo 2.000 ljudi branilo Vukovar, a da danas Vukovarska brigada broji 4.400 ljudi te da Vukovar isplaćuje 6.500 braniteljskih penzija. Kako je to moguće? Što to znači za dostojanstvo istinskih junaka, branitelja Vukovara?

Hrvatski branitelji ili veterani Domovinskog rata

Lažni branitelji tek su dio golemog problema s ratnom veteranskom populacijom koje su donijele pogrešne politike u posljednjih 25 godina. Deseci tisuća radno sposobnih ratnika, koji su branili Hrvatsku od velikosrpske agresije, umirovljeni su premda su ovom društvu još imali što dati. Odlazak u mirovinu značio je spas od nedaća poraća i nestanka stotina tisuća radnih mjesta, ali dugoročno značio je to za mnoge, nažalost, i život u prošlosti, s previše slobodnog vremena za neprestano besmisleno nadmudrivanje o ustašama i partizanima; komunjarama, Jugoslavenima i Hrvatinama, život sveden na šetnju od kladionice do kafića. Hrvatski branitelji prosječno umiru s 51 godinom života.

Godina je 2016., rat je odavno završen, Hrvatska grca u dugovima, omjer zaposlenih i umirovljenika gotovo se izjednačio i posve je jasno kako stečena prava, pa i ona hrvatskih branitelja, više naprosto nisu održiva na postojećoj razini i postojećem obimu. Lakše je udariti po općim pravima svih branitelja iz Registra nego tražiti i izbaciti desetke tisuća lažnjaka koji su uvijek zahvalna glasačka klasa.

U danim okolnostima nitko razuman ne očekuje donošenje ustavnog zakona o hrvatskim braniteljima, razina prava i povlastice koje uživaju prevelik su teret za slabašnu hrvatsku ekonomiju. U Saboru već imamo Odbor za ratne veterane, vrijeme je da Ministarstvo hrvatskih branitelja preraste u ministarstvo hrvatskih ratnih veterana ili ministarstvo veterana Domovinskog rata, odnosno da se kroz neko vrijeme stopi s MORH-om i postane ured koji će skrbiti o pravima veterana Domovinskog rata. Baš kao što je to slučaj u svim uređenim demokratskim državama.

Glogoški i Klemm porazili su branitelje

Vlada Zorana Milanovića nije se usudila rezati u braniteljskom resoru, ali nema sumnje kako će Vlada Tihomira Oreškovića to morati učiniti i da će rezovi morati biti i oštri, i bolni i duboki. Možda toga nisu svjesni svi oni bezimeni nezadovoljni ratni veterani koji su pohodili šator na Savskoj u posljednjih godinu i pol dana, ali Đuro Glogoški i Josip Klemm to znaju. Glogoški i Klemmm znaju da ovim prosvjedom za braniteljsku populaciju nisu izborili baš ništa, da su ih zapravo i porazili kad su njihovo, u mnogim segmentima opravdano nezadovoljstvo, prije godinu i pol stavili u službu interesa HDZ-a i Tomislava Karamarka

Prekidom prosvjeda nezadovoljstvo dijela braniteljske populacije nije nestalo; kad krenu neminovni rezovi u koje će morati Vlada Tihomira Oreškovića, to će nezadovoljstvo rasti, a Klemm i Glogoški ne kontroliraju ukupnu braniteljsku populaciju koja se oko šatora okupljala. Zna to Karamarko, znaju to Klemmm i Glogoški, zato je šator naprasno i proglašen tek muzejskim artefaktom i ekspresno razmontiran i spakiran za Vukovar. Tek ćemo vidjeti hoće li na njegovu mjestu budući nezadovoljnici postaviti novi, hoćemo li svjedočiti još gorim oblicima izražavanja razočaranja ili će braniteljska populacija sada mirno pristati na rezanje stečenih prava.