I zaista, ova je ulica jedna od glavnih arterija grada, već opasno načeta nezdravim životom, tramvaji kroz nju mile, vuku se, automobili se pokušavaju provući oko njih i ne mora biti radni dan i vrhunac špice da vam se učini da vožnja traje satima.

Mnogi će patnik iznerviran izići iz tramvaja nekoliko stanica prije nego što je namjeravao i odlučiti ostatak puta prevaliti pješice. Ako je baš posebno potresen jer su spora vožnja, sumanuta gužva, tjelesni mirisi ostalih putnika i još bezbroj faktora udružili svoje snage kako bi ga doveli do ruba, možda potraži kratku okrepu i smirivanje živaca u nekom od ugostiteljskih objekata kojih čitavom dužinom ulice ima koliko ti srce želi.

U svakom možete kušati sreću, negdje s više, a negdje s manje uspjeha, ali Godot ne bi bilo mudro zaobići, tu se vaš privremeni zen može učiniti lako dostižnim.

Cijene

Izbalansirane, bez iznenađenja. Kava obična je sedam kuna, s mlijekom je devet, a toliko je i čaj. Decilitar bijelog vina (Kutjevačka graševina ili Đakovački rizling) je 7, isto je toliko i decilitar crnog (Faust), domaće žestice su devet kuna, a kola i ostare gazirane radosti četrnaest. Ponuda piva je izvrsna. Od točenog imaju O'Hara's (pola litre 27), Erdinger (24), Vukovarsko (15) i točeni Cider (27) koji su držali i prije nego je to piće postalo popularno kod nas.

Odakle su ga nabavljali, ne znam, ali bilo ga je. Kada dođemo do piva u boci, tu imaju sve ono što i većina kafića, počevši od Ožujskog (14) i Karlovačkog (14) preko raznih Tuborga, Heinekena i Leffea, ali tu su i Vukovarsko, Velebitsko, O'Hara's i još poneka milina za sve ljubitelje pjenušavog osvježenja.

Interijer

Svaki zaljubljenik u pubove i ono što oni predstavljaju, ovdje će biti sretan. Već s vrata sve je jasno, puno toplog, smeđeg drva, po zidovima uokvireni plakati i plakatići s pivskom ikonografijom, trenutno teleportiranje u Veliku Britaniju, u neki od pubova o kojima smo čitali, slušali ili gledali u televizijskim serijama. Treba istaknuti da Godot nije nikakva bijedna kopija, nikakav domaći polu-proizvod koji bi htio biti nešto što nije, tu sve djeluje autentično, točno onako kako treba biti.

U prvoj prostoriji su visoki stolovi i stolci i tu je taj pub štih posebno izražen, a kada se prođe dalje dolazi se do jedne obične pravokutne prostorije koja djeluje kao soba u stanu koja je uz minimalne intervencije pretvorena u kafić. Intimni moment u ovom je drugom dijelu kafića sveden na minimum, sa svakog se stola vidi svaki drugi stol pa je često osjećaj da ste na kavi sa svim ostalim gostima koje je njegovo veličanstvo slučaj tu nanijelo u isto vrijeme kada i vas.

To je nekada dobro, u drugim zgodama nije, znate već kako to ide.

Dosta je veliki minus što u ovom kafiću nema prozora, sve dnevno svjetlo dolazi kroz ulazna vrata i mala vrata prema dvorištu u samom dnu te druge prostorije i iako se ugodnim žućkastim svjetlima atmosfera još potencira i pravovjernost dobiva na snazi, ponekada zna biti zaista previše mračno, pogotovo ako je vani blještav ljetni dan, a vi ste iz bilo kojeg razloga odlučili sjesti unutra, a ne na terasu ili ste jednostavno krenuli na wc.

Kontrast zna biti prevelik pa se pripremite da ćete prvih par sekunda biti gotovo potpuno slijepi.

Usluga

Profesionalna. Nema posebnih zamjerki, ali nema niti posebnih pohvala. Ponekada djeluju bezvoljno, a često i potpuno iscrpljeno. To je stalna boljka većine hrvatskih konobara i potpuno je razumijem. Ljeti vam je možda mudrije ući unutra i naručiti nego čekati vani jer ako nije baš previše prometan sat konobari će mudro iskoristiti vrijeme za predah, a to znači da se može dogoditi da vas primijete kada vas je želja za pićem koje ste kanili popiti moguće već minula.

Klijentela

Savska je prometna ulica, to smo već apsolvirali. Vrlo prometna. Dobar broj gostiju ovoga kafića su oni koji su se tu zatekli slučajno, po nekom poslu, a privuklo ih je ime ili ta ugodna smeđa boja koja dosta precizno daje naslutiti ono što čeka iza vrata. No, dobro, na stranu ti koji ubauljaju tek tako, Godot ima i svoju stalnu i vjernu klijentelu.

Osim studenata koji su nešto obavljali ili samo punili svoje izmučene želuce u obližnjem Studentskom centru, desetak metara sjevernije je i srednja škola, a i dobar broj stanovnika okolnih ulica najradije dolazi baš u Godot iako bi proglasiti ovakvo mjesto kvartovskim kafićem bilo izvan svake pameti.

Ako ste obožavatelj irske kulture, ovo je idealno mjesto za vas. Svetog Patrika ovdje se slavi gotovo kao kućnog sveca, a na rođendan kafića (negdje u prosincu, pitati na šanku) redovito zasvira neka domaća inačica legendarnih Dublinersa, obično i s ponekim pravim Ircem u postavi pa se onda u općem veselju nariče za zelenim brežuljcima ili izgubljenim draganama i pjeva o starom, prljavom gradu, a unatoč ograničenosti prostora zna se i zaplesati, i te kako.

Sanitarije

Sjajne. U doslovnom i prenesenom smislu. Čisto je i upotrebljivo i djeluje nekako domaće. Ima dosta prostora, vrata se daju zaključati, sapun i papir nisu kurioziteti, nego stalna postava. Od ostalog dijela kafića odijeljena su vratima iza kojih je predprostor, a tek se onda račvaju na muške i ženske, izvrsno riješeno.

Ne znam pravi razlog tome, ne znam je li stvar opet u svjetlu, u pločicama koje su najobičnije na svijetu, u podzemnim vodama ili arhitektonskom rješenju, ali ovo je sigurno top3 toaleta u kafićima, onako uopće, s time da bih o ostala dva još morao razmisliti.

Posebna prednost

Na dobroj je lokaciji, okružen je brojnim sadržajima koje mnogo ljudi svakodnevno treba pa je time logično mjesto za sastanke i dogovore. Na manje od minute hoda možete naći sve što vam je potrebno, kiosk, fast food, pekarnicu, trgovinu mješovitom robom, fotokopiraonu, sve.

Posebni nedostatak

Terasa je previše blizu tramvajskog pruzi. Odijeljena je od nje i bojazan da će vam se nešto dogoditi je minimalna, ali osjećaj nije previše ugodan. Pogotovo za radnoga dana kada su tramvaji brojni. Ako ima mjesta, radije odaberite prednji dio terase, bliži pješačkom dijelu ulice. Od pruge vas je tako odijelilo novih pet metara, a i pogled na prolaznike je bolji.

Napomena

Iako se pubovi obično vežu za Englesku, ovo je irski pub. Beckett (po čijoj je slavnoj drami kafić i nazvan, jasno) je bio Irac. Na ulazu vise izmjenično hrvatske i irske zastavice i vjekovno bratstvo ova dva naroda ovdje cvjeta na baš svim razinama. Ne dolazite u dresu engleske reprezentacije! Neće vam se ništa neće dogoditi, ali ćete se osjećati glupo. I moglo bi vas se smatrati provokatorom. To vam ne treba.

Summa summarum

U zimi je ovo jedna od najboljih odredišta za kavu ili čaj. Unutra se čovjek osjeća toplo i ušuškano. Ljeti se unutarnji dio pretvara u neku vrstu pećine koja također ima dobar broj poklonika, a barem polovica terase (ova prednja, je li) je iznimno ugodna. Tu su i bodovi za šarm, autentičnost i konstantnost priče koja traje od 1998. Ipak, prostora za napredak uvijek ima, status quo je dobar neko vrijeme, ali predugo stagniranje zapravo je nazadovanje. Zato sedam i pol od deset, ali ta dva i pol boda do maksimuma treba promatrati kao poticaj da se magična brojka jednom i dosegne.