'Zar je to tako? Ako ste vi u pravu, to je onda moglo biti drukčije', bila je reakcija premijera Zorana Milanovića nakon sjednice Vlade na kojoj je donesena odluka da u nadzornim i upravnim odborima javnih tvrtki mogu sjediti nepravomoćno osuđene osobe
Je li riječ o spavanju na sjednici, nepoznavanju materije, dizanju ruke automatizmom ili naprosto neuvjerljivom pokušaju da se izbjegne odgovor, o tome se može špekulirati.
U slučaju SDP-a, baš kao i HDZ-a, automatizam je, čini se, prirođena stvar i dovoljno se sjetiti odluke koju je donijela Skupština Grada Zagreba, u kojoj SDP ima većinu, kada su greškom izglasali gradnju nebodera od 34 kata u širem središtu grada, pa su je kasnije išli poništavati.
PR stručnjak Danijel Koletić iz Apriori komunikacija smatra kako je zapela unutarnja komunikacija u Vladi te da je davanje nemuštih odgovora prvi korak sumnje u Milanovićevu vjerodostojnost.
'Mislim da je zakazala komunikacija između protokola, glasnogovornika i premijera. Ta vertikala očito nije dovoljno usklađena i zbog toga se dogodilo da premijer ne zna kakva je odluka donesena iako to zvuči nevjerojatno.
Milanović kao premijer nije imao velikih gafova i ovo mu je prvi veći. Ovo je zapravo prvi korak sumnje za građane u njegove sposobnosti kao lidera', mišljenja je Koletić
Politički analitičar Jaroslav Pecnik smatra da je donesena odluka sramotna.
'Ako je i pravno utemeljena, takva odluka je prije svega moralno upitna. Društvo je danas iznimno senzibilizirano na takve stvari, što se pokazalo u slučaju Ferenčak prije desetak dana. Ne vjerujem da Milanović nije znao o kakvoj se odluci radi, prije bih rekao da se tu radi o neuvjerljivom pokušaju izbjegavanja odgovora', zaključio je Pecnik