Naravno, grčki ministri propeli su se na prste ne bi li doveli u pitanje vjerodostojnost financijske kuće Standard & Poor, koja možda i nema najčišći poslovni dosje, ali čije procjene imaju itekakav upliv na tržište kapitala. 'Snižena cijena dolazi u vrijeme kada nije zabilježen nikakav negativni rast ili odluka', bjesne u Ateni ne navodeći notornu činjenicu da nisu ispunili fiskalna očekivanja za 2010. – deficit je bio 10,5 posto BDPa, za razliku od najavljenih 9,6 – a još manje najnovije glasine kako neće moći odrađivati dug od 110 milijardi eura prema uvjetima koji su dogovoreni prije nego su ih EU i MMF izvukli iz bankrotnog ponora.

Još bi bilo utješno da je riječ o opasnom traču koji šire velike financijske kuće iz kojekakvih prljavih interesa, no kako objasniti hitni luksemburški sastanak probranih članova grčke vlade i ključnih briselskih igrača, koji je prvo bio demantiran, a potom potvrđen, a u službi restrukturiranja postojećih obveza prema europskoj kasi. Restrukturiranje, dakako, treba prevesti s 'hvala na lovi, ali nemamo pojma kako je vratiti'.

Premijer Georgis Papandreou obrušio se na novu kulju u imeniku kreditora riječima da Standard & Poor i slične agencije za ocjenjivanje tržišta žele kontrolirati sudbinu Grka i budućnost njihove djece. Možda bi mogli cinično odgovoriti da danas malo koga zanima preuzimanje uzdi nad Atenom, no sve i ako je riječ o percepciji koja je ishitreno negativna, ništa čudno. Grčka je malo predugo živjela s percepcijom koja je bila fiktivno pozitivna, što je i dovelo do naglog i surovog buđenja. Ne samo to, fiskalna fikcija bila je poduprta namjernim lažiranjem budžetske faktografije.

U zemlji gdje građani normalno izbjegavaju plaćanje poreza, gdje ih političari ni ne pokušavaju ubrati, gdje se novac iz investicijskih fondova Bruxellesa trošio na plaćanje penzija, državnih službi i pokrivanje rupa u administraciji i gdje se ljudima, kako da to kažemo, zbog kulturoloških razloga pretjerano ne radi, fakat nije fer svaljivati drvlje i kamenje na instituciju koja jednostavno zbraja i oduzima parametre tržišne konkurencije i servira zaključak za svoje klijente koji trguju državnim obveznicama.

U Standard & Pooru također su predložili da bi jedno od rješenja moglo biti jednostavno brisanje barem polovice grčkog duga. Drugi pak vide izlaz u izlasku iz eurozone i vraćanju nacionalne valute. Kako god, srednjoročne i dugoročne grčke obveznice za solidno vrijeme neće kupovati nitko živ osim ako nije patološki domoljub ili ako ih kojim slučajem želi uokviriti i objesiti na zid kao umjetnički raritet. Ili ako ih kupac nema namjeru danas-sutra prodati za neke bijesne pare na eBayu. U kategoriji sa snimkama NLO-a i čudovišta iz Loch Nessa.