'Prvo je veliki šok kad vam umre otac. Nakon što se mjesec dana mučio u bolnici, uz svu tugu, osjetite i neko olakšanje da se više ne muči. Onda počinje druga vrsta boli. Žalosno je da morate tražiti vezu za pokop, dodatni je to stres. Kao bivši vojni djelatnik, susreo sam se s mnogim smrtima. Teško je kad čovjek umre u petak, čekati ukop do ponedjeljka, a kamoli čest dana. Imam dvoje djece, cijela se atmosfera na sve nas prenijela. Čekamo da se, zbog njih, što prije vratimo u normalu, ali sve to... jako težak osjećaj. Moljakati nekoga, na kraju sam pustio da sve ide svojim tijekom', rekao je za Jutarnji Dražen Habek.

Vjeran Zganec Rogulja/PIXSELL

S rekordnim brojem umrlih u jednom mjesecu otkad je zapisa, na pokop se u Varaždinu čeka pet radnih dana.

Više od 98 posto preminulih ovaj mjesec u varaždinskoj bolnici umrlo je od covida.

Opća bolnica Varaždin daleko je najčešća adresa na koju ovaj mjesec vozi, kaže Dražen Presečki, vozač pogrebnog vozila gradske tvrtke Parkovi.

'Je li me strah? Dugo sam u tom poslu. Imamo jednokratno zaštitno odijelo. Stavimo preminule u limeni lijes i zalotamo ga', kaže.

Nema više uređivanja pokojnika, stavljanja sitnica u lijes, zadnjeg pogleda na drago biće. Pogrebne službe ovaj su mjesec najprofitabilnije varaždinske poduzeće.

Varaždinci će do kraja studenoga sahraniti 83 sugrađana. Lani ih je u istom razdoblju, na dva gradska groblja, pokopano 38.

Lokalni mediji pišu da nema mjesta u hladnjačama, aktivirana je civilna zaštita za pomoć u prikupljanju i prijevozu mrtvih.