U tome slučaju, jasno – s Bosnom i Hercegovinom! Postoji za to Red kneza Branimira s ogrlicom, a prošao bi i Red kneza Trpimira s ogrlicom i Danicom. Jer ako i nije bila jedina koja je od ranih devedesetih upozoravala na protuzakonito slanje Hrvatske vojske na ratišta u BiH, u borbena djelovanja i protiv njenih regularnih vojnih snaga, onda je zasigurno u tomu bila najglasnija i najupornija.

Više od dva desetljeća Vesna Pusić upozorava na činjenicu koja je međunarodnoj zajednici dobro poznata, ma koliko mi šutjeli o njoj ili je neki u Hrvatskoj nastojali osporiti. Granicu s BiH su od 1992. prelazile i cijele brigade HV-a i ZNG-a, premda o tomu nije odlučeno u Hrvatskom (državnom) saboru, što je bio uvjet legalnog angažmana hrvatskih oružanih snaga izvan granica RH. Tek potkraj srpnja 1995., neposredno prije početka vojno-redarstvene akcije Oluja, predsjednici dviju zemalja, Tuđman Izetbegović, potpisali su Deklaraciju (sporazum) o zajedničkoj obrani od velikosrpske agresije i otad, u skladu s tim, jedinice HV-a u susjednoj nam državi ratuju legalno.

Režim nije država

Prozivke, poglavito iz redova HDZ-a i političke desnice, da je optužila Republiku Hrvatsku za agresiju na susjednu Bosnu i Hercegovinu, Vesna Pusić uporno je osporavala pojašnjavajući da je za to optužila HDZ-ovu vlast i predsjednika Tuđmana koji su uzurpirali ovlasti što ih nemaju, a ne Republiku Hrvatsku.

Režim nije država, politička vlast je promjenljiva i između ta dva pojma velika je razlika. Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović to jako dobro zna, ali je u jeku prepucavanja oko odnosa Vlade prema izbjeglicama i migrantskoj krizi u Hrvatskoj Vesni Pusić ponovno iz rukava izvukla stari 'grijeh'. Prema pravilu da mnogo puta izrečena laž postaje istinom, interpretirala je njezinu izjavu prema svojim i HDZ-ovim političkim potrebama uoči parlamentarnih izbora.

Danas, kada su izbori prošli, a HDZ je s Mostom nezavisnih lista preuzeo vlast, Milijan Brkić (koji taj čin frazeološki naziva 'preuzimanjem odgovornosti za upravljanje državom') ispucat će tu 'antologijsku izjavu' Vesne Pusić polemizirajući s njezinim donedavnim zamjenikom u Ministarstvu vanjskih poslova Joškom Klisovićem. On će to pak ispratiti s ciničnim osmijehom, ne ukazavši na pogrešan navod.

Brkiću nije svojstvena politička demagogija, pa je to po svemu sudeći naveo kao rado posrnula žrtva stare HDZ-ove mantre čiju je 'istinitost' i predsjednica blagoslovila prošle jeseni još jednim u nizu ponavljanja. No kako za lošu vijest nije kriv donositelj, nego počinitelj, tako i hrvatski ugled ne narušavaju oni koji ukazuju na propust što se tiče nezakonitog slanja jedinica HV-a u drugu državu, nego oni koji ih šalju. A to su osim predsjednika Franje Tuđmana bili ministar obrane Gojko Šušak te njima podređeni vojni časnici.

Znajući da za takve zapovijedi nemaju dozvolu Hrvatskoga sabora, prekršili su svečane prisege o poštivanju Ustava i zakona, kompromitirajući k tomu vlastitu zemlju. Hrvatsku su iz žrtve velikosrpske agresije pretvorili, na pojavnoj razini, u agresora nad BiH, nastojeći joj oteti dio teritorija kao što je to Srbija činila nama. Tzv. Herceg-Bosnu praktički su uključili u državnopravni poredak RH do te mjere da se jedan od najistaknutijih pripadnika HDZ-a, saborski zastupnik Vice Vukojević (poslije i sudac Ustavnoga suda) nije libio na radnome mjestu u Hrvatskome saboru pojaviti u odori Hrvatskoga vijeća obrane i u njoj čak nastupiti u Dnevniku HTV-a.

'Drugi agresor na BiH'

I današnji Ustav u čl. 7. kaže da Oružane snage RH mogu prijeći njene granice na temelju odluke Hrvatskoga sabora, koju predlaže Vlada RH uz prethodnu suglasnost predsjednika Republike. Za to je u Saboru potrebna većina glasova svih zastupnika ili dvije trećine ako predsjednik uskrati suglasnost.

Nakon što je Vesnu Pusić – koja je rekla da su 'Tuđman i HDZ vodili agresivni rat u BiH' – Vladimir Šeks 2001. optužio za 'uvredu Hrvatske, Domovinskoga rata i hrvatskoga naroda', predsjednik Sabora Zlatko Tomčić – član vladajuće šestorke kojoj je pripadala i Pusić – zatražio je ispriku jer je 'omalovažila Deklaraciju o Domovinskom ratu' i kaznio je opomenom jer se nije htjela ispričati.

Javno ju je podržao tadašnji predsjednik Republike Stipe Mesić, ustvrdivši da Hrvatski sabor 'nikada nije odlučio o odlasku HV-a u rat u BiH', a da za to postoje mnogi dokazi. Tjednik Feral tribune objavio je tada dokumente iz kojih je vidljivo da su Tuđman i Šušak 1993. u BiH uputili dvije kompletne brigade HV-a i četiri djelimice popunjene. I Nacional je objavio da je 175. Brigada HV-a prema pisanom nalogu Gojka Šuška u prvoj polovici 1994. angažirana na uskopljansko-ramskoj bojišnici kao vojna potpora Kažnjeničkoj bojnoj Mladena Naletilića Tute.

'Ona je zorni primjer tzv. paralelne zapovjedne vojnopolitičke linije koja je zaobišla ne samo ustavnu nadležnost Sabora, nego i Glavni stožer HV-a. Brigada je financirana iz državnog proračuna Republike Hrvatske i njeni su pripadnici dobivali plaće kao pripadnici hrvatskih Oružanih snaga. Političari vladajuće koalicije, glumeći neupućenost i neznanje, sudjeluju u prikrivanju jednog od najvećih HDZ-ovih zločina: zloupotrebe cijelih dijelova Hrvatske vojske u potajnom osvajanju tuđih teritorija', pisao je Nacional.

Irfan Ajanović, nekadašnji predsjednik Skupštine SFRJ te predsjednik Udruge logoraša BiH, precizno je opisao tadašnje odnose: 'Režim Franje Tuđmana bio je drugi agresor na BiH. Prvi i istinski agresor bio je, dakako, velikosrpski režim Slobodana Miloševića. Hrvatska vojska aktivno je djelovala u toku 1993. na hercegovačkom ratištu, u Mostaru, Prozoru i Gornjem Vakufu.'

Na videosučeljavanju u Westinu uoči parlamentarnih izbora 2011. Gordan Jandroković iz HDZ-a optužio je Vesnu Pusić da je izjavom o agresiji na BiH iznijela povijesnu neistinu, na što mu je ona odgovorila da se 'nije radilo o agresiji Hrvatske, već o agresiji HDZ-ovske politike. A barem 50 posto Hrvatske je tada bilo protiv te politike.'

Strah od istine

Više od pokušaja skrivanja te povijesne sramote čini se da su neki strepili od druge opasnosti budu li priznali istinu. Tako je Vladimir Šeks pojasnio da 'takve teze trebaju dovesti Hrvatsku na optuženičku klupu Haškoga suda kako bi joj se sudilo kao nacističkoj Njemačkoj, fašističkoj Italiji i militarističkom Japanu', a Zdravko Tomac upozoravao je da se takvim izjavama izlažemo opasnosti od zahtjeva Sarajeva za isplatom ratnih reparacija.

Priznali mi ili ne ono što je lako dokaziva povijesna činjenica, svatko razborit jednako će lako zaključiti tko je odgovoran za politiku koja je ozbiljno narušila međunarodni ugled naše zemlje i simpatije koje je dotad uživala u međunarodnoj zajednici pretvorila u osudu i izjednačavanje s velikosrpskom politikom. Isto tako, i tko je hrabro i dosljedno godinama na to ukazivao, zbog toga trpeći osude, od izdaje nacionalnih interesa sve do 'antologijskih izjava'.