KOMENTAR HELENE PULJIZ

HDZ mora rušiti i Karamarka i Vladu da izbjegne raskol

09.06.2016 u 06:50

Bionic
Reading

Najgora vlada u povijesti moderne Hrvatske ne želi dobrovoljno odstupiti, njezini članovi međusobno se mrze, ključna stranka vladajuće koalicije HDZ pokrenula je opoziv premijera, ali unatoč svemu jednoglasno donose odluke od strateškog značaja za budućnost hrvatskog naroda. Ratuju međusobno, ali u ratu protiv interesa hrvatskog naroda među njima vlada zajedništvo. Agonija ove vlasti opasnih namjera trajat će još neko vrijeme, ali i sve te opsežne političke operacije kojima se pokušava kontrolirati šteta koju su sami sebi nanijeli, na koncu će rezultirati neminovnim i jedinim poštenim raspletom događaja – raspisivanjem novih parlamentarnih izbora

Vlada Tihomira Oreškovića izdala je u srijedu suglasnost na ugovore za šest istražnih prostora za eksploataciju nafte i plina – Ini, nigerijskom Oando PLC-u i kanadskom Vermilionu. Potpredsjednik Vlade Tomislav Karamarko zbog 'Konzultantice' nije smio odlučivati o tome, ali taji je li se izuzeo. Ugovori su pripremljeni još u vrijeme vlade Zorana Milanovića, ali zbog primjedbi DORH-a na sadržaj nisu bili potpisani. Timov tim će ih potpisati.

Vlada Tihomira Oreškovića u odlasku, na sjednici na kojoj nije više imala legitimitet donositi ikakve odluke, uredbom je dozvolila građenje golf igrališta i kampova u šumama izvan građevinskog područja. Davanje šuma vlasnicima golf igrališta i kampova nije određeno vremenom, a u uredbi tek stoji da rok gradnje ne može biti dulji od 99 godina. Končar je prodan prošlog tjedna na telefonskoj sjednici, vrijednost za koju je prodan, način na koji je dogovarana ta prodaja, osporavaju čak i HDZ-ovi zastupnici. Podjela 84 unosne fotelje najjeftinija je odluka među odlukama koje ćemo plaćati još godinama.

I dok oni prodaju što se prije konačnog pada još prodati dade, građani su na rubu živaca, ne toliko zbog žestine sukoba među nositeljima vlasti, koliko zbog objektivnog straha od osobnog i državnog bankrota, oduzete mogućnosti da se bilo što na srednji ili duži rok u životu planira. To se zove oduzimanje prava na budućnost.

O našoj sudbini uvijek odlučuju birači Franje Tuđmana

Stanje u državi je takvo da je manje-više jasno kako sljedećih pet godina, bez obzira na rasplet aktualne krize, ovdje neće biti bitnijih pomaka naprijed. Prvi uvjet da bi se stvari mijenjale nabolje je posve drukčija politička elita, neka druga, nova lica, ali ovi koji su danas na sceni učinit će sve da novi lideri ne izrastu u zadanom političkom polju i zato je iluzorno očekivati bitno drukčiju Hrvatsku u idućih pet godina.

Novi izbori su jedino pošteno rješenje za ovu krizu vlasti, ali ni novi izbori neće donijeti stabilnu vladu, osim ako HDZ i SDP konačno sklope veliku koaliciju. Kakve god rezultate dali, izbori jesu i najbolje i najjeftinije rješenje sve dok se Hrvatska deklarira kao demokratska država, pa makar ih ponavljali svakih šest mjeseci jer su oni jedini način da jednom dobijemo vlast koja će ovu zemlju izvući iz mulja privatiziranih nacionalnih interesa.

Strah od novih izbora u HDZ-u je snažan i opravdan jer sva relevantna istraživanja ovih dana pokazuju da bi na izborima doživjeli težak poraz. HDZ je u ovom času talac samo jednog čovjeka – Tomislava Karamarka, koji ruši sve samo da sačuva sebe i koji je sve građane pretvorio u taoce svoje posve promašene politike. Kad bi se HDZ riješio Karamarka i srušio ovu vladu, u kojoj Karamarko ipak nije jedini problem, izborne šanse, kao i šanse da izbjegnu raskol, znatno bi im se povećale.

Jer njihovi (razočarani) birači, od smrti Franje Tuđmana odlučivali su tko su pobjednici na izborima. Arhive rezultata izbora na stranicama Državnog izbornog povjerenstva pokazuju kako sve ovisi o 20-25 posto tih nekad (pretežno) Tuđmanovih, a danas fluktuirajućih birača. Ivo Sanader osvojio je dva mandata za redom jer je te birače uspio većim dijelom vratiti HDZ-u.

Za one koji su Hrvatsku gurnuli u agoniju, agonija tek slijedi

Većina birača Mosta zapravo su bivši birači Hrvatske demokratske zajednice i zato ne treba čuditi što je Božo Petrov, najzaslužniji za Karamarkov nezasluženi opstanak nakon izbora, od svih reformi na kojima je mogao inzistirati, najsnažnije navalio na reformu HDZ-a. Petrov u toj operaciji uživa podršku moćnih ljudi s Kaptola, ali je veliko pitanje koliku podršku za rušenje Karamarka ima i može osvojiti unutar kadrovski devastiranog HDZ-a. U pokušaju da se spasi što se spasiti da, njihovi europarlamentarci su se oteli kontroli, baš kao i dio HDZ-ovih zastupnika predvođenih Miroslavom Tuđmanom i Damirom Krstičevićem, koji traže da se ne ruši Oreškovićeva vlada, ali još uvijek ne traže ostavku Tomislava Karamarka.

Ne uspije li srušiti Oreškovićevu Vladu, Karamarko će morati podnijeti ostavku na dužnost predsjednika HDZ-a. Uspije li srušiti Oreškovića, a pri tome ne uspije skupiti 76 ruku za sastavljanje nove vlade – što je izgledan rasplet događaja - dio HDZ-a morat će rušiti Karamarka. Karamarko se kocka s Hrvatskom i pritom brutalno blefira. Za one koji su Hrvatsku gurnuli u agoniju, agonija tek slijedi.