Pokrenuo je seksualnu revoluciju, razbijao tabue i fantazirao. Kada je dobio srčani udar odlučio je da više nema vremena za 'njih' i da će raditi isključivo za svoj gušt. Zadovoljavajući svoje želje postao je još više priznat i zarađivao je više negoli ijedan komercijalni fotograf koji je radio na zadovoljstvo svojih klijenata.
ijedan komercijalni fotograf koji je radio na zadovoljstvo svojih klijenata. Iako je radio što je htio, novac nikada nije odbijao. Često je znao govoriti: 'Making money gives me a kick
Za nedavna posjeta Parizu pogledala sam retrospektivu Helmuta Newtona, fotografa kojeg su nazivali svakakvim imenima. Govorili su mu da je šovinist i porno fotograf, da je vulgaran i da na degutantan način eksploatira žensko tijelo, no danas s odmakom, u vrijeme kada smo zasićeni svim mogućim trashom koji nerijetko proizlazi iz neumjerenog fotošopiranja i fotoamaterizma Newtonove fotografije pravi su melem za oči. Koliko god ponekad eksplicitne bile, uvijek ostavljaju mjesta mašti, a žena je na njima snažna, dominantna, zavodljiva i suvremena. Uspio je formirati ženu koja je dovoljno jaka da može i bez muškarca, ako je to potrebno.
Izložba obuhvaća više od dvije stotine fotografija, uglavnom originalnih ili vintage printeva izrađenih pod nadzorom samog autora, a izložbu je uredila June Newton, Helmutova dugogodišnja supruga, desna ruka i nerijetko urednica.
Kroz glavne teme njegova rada: moda, aktovi, portreti, seks i humor izložba želi pokazati kako je Newton bio puno više od modnog fotografa. Njegova fotografija lišena je svih okvira iako je često radio u krutom okviru mode i portreta.
Istražujući lik i djelo umjetnika koji je zauvijek promijenio modnu fotografiju, naišla sam na zanimljiv intervju koji je 2001. dao za Index Magazin. Intervjuirala ga je Leeta Harding. Pročitajte isječak koji sam slobodno prevela.
Leeta: Koji je časopis prvi objavio vaš rad?
Helmut: Ranih 50-ih godina počeo sam raditi za australski Vogue. Oni su prvi objavili moje radove.
Leeta: Često ste izjavljivali da vam je draže snimati u neposrednoj blizini kuće, nego izaći van i tražiti egzotične lokacije.
Helmut: Točno. Prije mnogo godina, snimao sam na otoku Maui za američki Vogue. Jednog jutra nazvao me urednik koji je rekao: 'Helmut, premjestiti svoje dupe iz hotela i otiđi do vulkana.' jer tamo postoji veliki krater - 'Informiran sam da svo vrijeme snimate oko hotela. To nije ono što želimo. Želimo vidjeti Maui.' Mislim da je Vogue imao dogovor s turističkim uredom tamo ili nešto slično tomu.
Leeta: Što tražite kada odabirete koju ćete djevojku fotografirati?
Helmut: To ovisi. Moji se ukusi s vremenom mijenjaju. A i svako desetljeće žensko tijelo izgleda drugačije. Sjećam se kad sam prvi put došao u Pariz '56 ili '57, svi su modeli u haute couture kućama bili niski. Bili su visoki svega pet-šest stopa. Danas kada gledate Francuskinju ista je kao i Amerikanka. To valjda ima veze s onim što jedu, rade, kako džogiraju ili bicikliraju. Američki utjecaj sveprisutan je. Svatko izgleda isto širom svijeta.
Leeta: Uvijek sam vas doživljavala kao fotografa koji je modnu fotografiju iz studija preselio na ulicu.
Helmut: Fotografiram 35-mm Canonom. Devedeset posto vremena držim ga na automatici. Čak koristim bljeskalicu koja je na fotoaparatu. To je uistinu amaterska oprema.
Leeta: Prava ljepota na vašim fotografijama dolazi zbog svjetlosti. Čini mi se kao da vidite svjetlo u jako puno nijansi.
Helmut: Jeste li vidjeli posljednju seriju koju sam napravio za američki Vogue, u kupaćim kostimima? Napravljene su u jako velikom studiju u Hollywoodu. Postavili su mi sofisticirane i vrlo stručnu rasvjetu. Ali ja sam rekao: 'Molim vas maknite sve to.' Koristio sam svoj Canon fotoaparat i bljeskalicu. Uglavnom koristim vrlo malo rasvjete.
Leeta: O čemu razmišljate kada radite s bojama?
Helmut: Ne razmišljam. Ja sam slijep za boje.
Leeta: Stvarno?
Helmut: Pa ne vidim razliku između primjerice zelene i plave. Sviđa mi se da boje budu jake. Ne sviđa mi se ovaj monokromatski izgled koji neki fotografi postižu. Ja svojem printeru kažem da želim da fotografije izgledaju kao razglednice. Nebo treba biti plavo. Trava treba biti zelena.
Leeta: Žene koje se pojavljuju na vašim fotografijama su vrlo snažne. Djeluju kao da imaju kontrolu nad svime. Čini mi se da razumijete žene i žensku seksualnost.
Helmut: Uvijek sam volio ideju kauboja - način na koji izgleda i način na koji hoda, posebice u filmovima. Ima jedinstveno držanje. Ima pištolj ovdje, pištolj tamo, ruke su mu uvijek spremne da potegne okidač. Tako sam ja djevojke pretvorio u kaubojke - uvijek su spremne posegnuti za pištoljem. Ništa im ne govorim, samo im pokazujem što trebaju raditi.
Leeta: Dakle, ruke uvijek trebaju biti aktivne?
Helmut: Ruke su vrlo važne. Nije da su uvijek aktivne, ali moraju imati određenu snagu.
Leeta: Pratite li neke nove časopise?
Helmut: Sviđaju mi se Purple i Dazed & Confused. Iz oba su me zvali da surađujemo, ali mislim da bi te stranice ipak trebali puniti neki mladi ljudi, a ne starkelja poput mene.
Leeta: Čiji vam se rad sviđa kad je riječ o mladim fotografima?
Helmut: Terry Richardson. Ja mogu vidjeti ono što on želi reći. Prije sam mislio da želi samo šokirati, no danas vidim da je to ustvari njegov rukopis.
Najveći dio svoje karijere proveo je radeći modnu fotografiju. I koliko god bio obožavan od modnih urednika, toliko je bio obožavan i od poznatih osoba, a mnogi od njih su ponosni vlasnici portreta koje im je napravio baš on, jedan jedini i neponovljivi Helmut Newton.
Catherine Deneuve
Monica Bellucci
Linda Evangelista
David Lynch i Isebella Rossellini
David Bowie
Izložba u Grand Palaisu u Parizu otvorena je do 30. srpnja. U slučaju da vas put nanese, nikako ne propustite.
