Pobjeda pretežno sunitske prozapadne koalicije težak je udarac za militantni proiranski Hezbolah, koji podržava i najjača stranka kršćanske manjine. Pobjeda prozapadne koalicije, sunita koje podupiru Druze i neke kršćanske frakcije, uspjeh je i novog američkog predsjednika Baracka Obame i njegovih napora za uspostavljanje mira na Bliskom istoku, a isto tako i poraz Irana i Sirije, zemalja koje snažno podupiru Hezbolah i oponiraju američkim interesima na Bliskom istoku. Analitičari se nadaju da će ova pobjeda smanjiti utjecaj ovih zemalja na krhki mir u Libanonu te obuzdati rizik od međunarodne izolacije i mogućeg novog konflikta s Izraelom.

Premijer Fuad Siniora na državnoj je televiziji proglasio pobjedu, izjavivši da je riječ o iznimnom danu za demokraciju u Libanonu. S druge strane, televizijska postaja Orange TV, koja se nalazi u rukama nekadašnjeg vrhovnog zapovjednika libanonske vojske Michela Aouna, čija stranka kršćanske manjine podupire Hezbolah, priznala je poraz u kršćanskim područjima od kandidata koji su podupirali prozapadnu koaliciju.

Lebanese Broadcasting Corporation, vodeća kršćanska TV postaja u Libanonu, objavila je neslužbene rezultate izbora prema kojima će prozapadna koalicija u budućem sazivu parlamenta imati 67 zastupnika, Hezbolah sa svojim saveznicima 52 te će u parlamentu sjediti još dva nezavisna kandidata, a sedam mjesta još je neizvjesno. Novi saziv parlamenta u biti je preslika dosadašnje situacije koja je libanonsku politiku dovela u slijepu ulicu, u kojoj je prozapadni blok imao 70 zastupnika, a koalicija Hezbolaha, drugih šitskih stranaka i njihovih kršćanskih saveznika 58 zastupnika.

Vođa najvećeg bloka u prozapadnoj koaliciji Saad Harriri izjavio je da pruža ruku poraženoj strani kako bi zajedno radili za dobrobit Libanona. Pozvao je svoje sljedbenike da slave pobjedu dostojanstveno, bez provociranja poraženih. Ipak, bez obzira na pomirljive tonove koji stižu s pobjedničke strane, postoji veliki strah da bi Libanon ponovo mogao utonuti u političku krizu prilikom formiranja nove vlade, sličnu onoj koja je potresala zemlju tijekom protekle četiri godine.

Hezbolah je imao pravo veta u Siniorinoj vladi tijekom prošle godine, koje je izborio nakon što su izazvali najgore ulične sukobe od rata 1975-1990. Prozapadnjaci su prije izbora izjavljivali da, ako pobijede, to pravo neće ponovo dati Hezbolahu. Inače, na libanonskim izborima ključni su glasovi kršćana, jer Libanonci uglavnom glasuju po sektaškim i obiteljskim linijama, gdje su mjesta za šiite i sunite u napola kršćanskom, napola muslimanskom, 128 mjesta velikom libanonskom parlamentu, već prije izbora podijeljena.

Kršćani iz prozapadne koalicije su prije izbora upozoravali da bi pobjeda Hezbolaha u Libanonu povećala utjecaj Irana. Maronitska katolička crkva u posljednji je trenutak prije izbora izdala upozorenje da je Libanonska država i njen arapski identitet ugrožen, što je bila jasna kritika Hezbolaha i njihova perzijskog mecene Irana. Kritičari Hezbolaha smatraju da bi preko njih Iran mogao iskoristiti Libanon za poligon u mogućem ratnom sukobu s Izraelom.

Suniti su također glasovali protiv Hezbolaha, vođeni, između ostaloga, sjećanjima na prošlogodišnje preuzimanje ulica u Bejrutu od strane Hezbolahovih naoružanih militanata, kada su s njih rastjerali prozapadne demonstrante.