Alka Vuica rođena je u Puli s trinaest dana zakašnjenja i dva mliječna zuba. Ideja roditelja je bila da je nazovu Buga, ali su je ipak nazvali Alka po Sinjskoj alci, simbolu pobjede nad Turcima. Odrasla je u tradicionalnoj obitelji s vrlo autoritativnim ocem, uz kojeg se oblikovala u buduću buntovnicu nespremnu na bilo kakve kalkulacije.

Maštanje o vječnoj ljubavi

'Ja pišem, pjevam i živim od onog što volim. Maštala sam o braku iljubavi za cijeli život, ali nisam bila te sreće. Sve sam si samaotežala. Tu nema pomoći, jer sam beskompromisna.' Ta beskompromisnostprepriječila joj se na putu do bračne luke, ali je nije spriječila dabude u stalnim traganjima za ljubavnim idealom.

Po dolasku u Zagreb na studij, Alka je posložila cijelu nisku slavnihljubavi poput Adija Karaselimovića, bubnjara u to vrijeme izuzetnopopularnih Srebrnih krila te Momčila Bajagić Bajage. Na vrhuncupopularnosti upoznala je srpskog slikara Vuka Veličkovića, a rezultatnjihove ljubavi je sin Arijan koji živi s njom.

'Hajde da ludujemo'

Usprkos glazbenim korijenima - majka Zdenka svirala je klavir, a otac Zvonko saksofon - roditelji nisu podržali Alkinu želju da postane glazbenica. S osamnaest godina seli u Zagreb na studij defektologije te otad živi na relaciji Zagreb - Umag. Prva glazbena poznanstva sklopila je kroz novinarstvo kojim se povremeno bavi od 80-ih (tijekom godina pisala je za Polet, Globus, Gloriju, Nacional i Extru). Ubrzo se upoznala sa svim važnijim osobama hrvatske i jugoslavenske glazbene scene, od Đorđa Novkovića i Vladimira Mihaljineca do Gorana Bregovića, Johnnyja Štulića i Bajage.

Bez obzira na poznanstva, vrata u svijet traženih tekstopisaca otvorit će joj tek susret s Karlom Metikošem, kojemu su se svidjeli njezini stihovi te ju je upoznao s Josipom Lisac. Nakon što je Josipa otpjevala njezinu pjesmu, nastala je prava pomama za Alkinim tekstovima. Njezine uglazbljene pjesme, tiskane na polivinilskim proizvodima u nakladama od tristo tisuća primjeraka, vrlo brzo su pronašle put do široke publike.

Najveći uspjeh kao autorica tekstova doživjela je pjesmom 'Hajde da ludujemo' koju je uglazbio Zrinko Tutić, a otpjevala Tatjana Matejaš Tajči, a koja im je donijela pobjedu na izboru za pjesmu Eurovizije 1990. godine.

Samostalna glazbena karijera

Početkom rata, napravila je tematski zaokret u pjesmama, ljubavne teme zamijenivši domoljubnima. Pjesme je objavila u zbirci 'Zapisi iz Hrvatske '91.' Godine 1993, izlazi iz sjene te ulazi u glazbeni studio i snima svoj prvi dugosvirajući album 'Alka Vu Winnetou'. Najveći hit s tog albuma, ujedno i najveći njezine dosadašnje samostalne karijere pjesma je 'Laži me'.

Pjesma prelazi granice Hrvatske te osvaja radiopostaje Slovenije, Bosne i Hercegovine i Makedonije. Korištenjem harmonike i violine u nekim pjesmama na prvom albumu, Alka Vuica također je najavila pojavu etna u hrvatskoj pop produkciji. Izdala je ukupno šest albuma, posljednji pod naslovom 'Cirkus' (2004).

S Halidom do pobjede

Poput hira zazvučala je Alkina odluka da se kandidira za predsjednicu budući da nema nikakva iskustva u aktivnoj politici: 'Službeno nemam nikakvih iskustava u politici, ali sam oduvijek društveno vrlo angažirana.'

Ideja (ili hir) dugo je nastajala i potiho tinjala, a sada je, smatra Alka, sazrelo vrijeme da je realizira.

'Odavno govorim da ću se kandidirati za predsjednicu, ali d sad mi je to bila kao neka šala. Kad mi je nedavno opet ista ideja pala na pamet, konzultirala sam se s prijateljima i svi su redom bili oduševljeni.' Dovoljan razlog za predsjedničku kandidaturu, smatra Alka.

Bez obzira na neiskustvo, Alka vjeruje da bi svojom novom pojavom u odnosu na uvijek ista politička lica mogla postići iznenađujuće rezultate, a pjesma je jedan od njezinih aduta: 'Ne biste vjerovali, ali držim da su mi šanse jako dobre s obzirom na konkurenciju. Kad mi Halid zapjeva u kampanji, bit ću sigurno pobjednica.'