Hrvatske stranke, znamo, nemaju unutarnje demokracije, a kada se dočepaju vlasti nad medijima narušavaju i demokraciju u društvu. To su odavno pokazali HDZ, SDP, IDS, SDSS, HDSSB i druge stranke, no slučaj HNS-a je nešto drugačiji. Bez poštivanja procedure, bez prava na obranu i bez jasnih i iole uvjerljivih razloga za najtežu kaznu, izbacivanje Radimira Čačića nagriza sam smisao postojanja Hrvatske narodne stranke – liberalnih demokrata. Znam da je Čačić opasan politički suparnik, a strah od poraza tjera na nepromišljene poteze, no liberalna demokracija, koja uključuje vladavinu prava, važna je još od osnutka HNS-a, i prije nego je ta stranka usisala jednu od frakciju HSLS-a i dodala liberalne demokrate u svoj naziv. Mnoge birače i članove narodnjaka država zanima prvenstveno zbog ostvarivanja osobnih prava i sloboda te osiguranja demokratskih procedura, a etnički identitet im nije pretjerano važan, pa je HNS i meni znao biti simpatičan.

S druge strane, skoro svi birači ostalih navedenih stranaka više od liberalne demokracije cijene nešto drugo – državu, naciju, vjeru, antifašizam, socijalnu demokraciju i tako dalje. Fanatici liberalne demokracije, nisu naravno, jedini birači HNS-a, no populizam je iz te stranke netragom nestao (nema na vidiku nove Savke Dabčević–Kučar ni novog Stipe Mesića), a već dugo u narodnjacima nema ni socijaldemokratske struje privlačne biračima lijeve orijentacije. Liberalne gospodarske vrijednosti HNS-a (poduzetništvo i kapitalizam) sada pak zastupaju skoro svi, pa nakon škartiranja Čačića birači tog opredjeljenja neće više glasati za HNS. Sada će oslabiti i regionalna privlačnost narodnjaka na kajkavskom sjeverozapadu Hrvatske, njihovom glavnom uporištu, pa zbilja ne znam kome se još može obratiti stranka Vesne Pusić.

Aduti Vesne Pusić

No, nije li adut narodnjaka bila i proevropska politika, utjelovljena baš u sadašnjoj predsjednici? Nije li adut bilo i radikalno odmicanje od HDZ-ove balkanske orijentacije kojem su se rijetko usuđivali izravno suprotstaviti čak i SDP-ovci? Da, Vesna Pusić je najjače vukla prema EU te je najglasnije kritizirala naš angažman u BiH i vezivanje Hrvatske uz jugoistok. Euroidealisti su do sada bili važan dio biračkog tijela HNS-a, no pitanje je koliko takvih još ima nakon ulaska u EU i života s ekonomskom krizom. Osim toga, hrvatski su eurofili, ako se ne varam, neobično skloni liberalnoj demokraciji jer su (doduše, neopravdano) bili izjednačili EU s tim društvenim uređenjem. Narodnjaci su pak kod referenduma o EU bili među većim krivcima za izrugivanje demokraciji, zagovarajući prilagodbu zakona dnevnoj politici. Tamo gdje se zakoni mijenjaju prema prolaznim potrebama, liberalnoj demokraciji nema mjesta, a Vesna Pusić je k tome u kampanji jeftinim trikovima plašila umirovljenike koji ne bi htjeli glasati za pridruživanje EU. Stoga ni revolveraški obračun s dojučerašnjim šefom i najbližim suradnikom ne treba čuditi.

Borba za prava homoseksualaca, doduše, pohvalna je djelatnost naših narodnjaka, no ne čini mi se dovoljnom za širu biračku podršku. Vesna Pusić se teško može vratiti i svojim feminističkim korijenima (premda žene sada dominiraju među narodnjacima u Vladi RH), a za sada nije pokazala da može ili želi radikalno okrenuti kurs stranke prema novoj evropskoj ljevici, za koju bi ionako teško našla glasače. Ako vodstvo stranke ne smisli novu ideju ili nove ljude, loše im se piše, jer se od dosadašnjih aduta mogu pouzdati tek u najvatrenije zagovornike prava seksualnih i rodnih manjina te u svoje dokazano umijeće koaliranja.

Kako sada stvari stoje, HNS bi od Karamarkovog obračuna s Jadrankom Kosor mogao učiti demokratičnost i poštivanje procedure. Za stranku koja je nekoć pružala najdosljedniji otpor idejama HDZ-ove desnice i oštro kritizirala autokratske sklonosti Franje Tuđmana, to je velik poraz.