Zmajevi su dio naših života još od najranijih dana. Prvo vas kao klinju starci filaju bajkama o zločestim zmajevima i plemenitim prinčevima, a kada nakon nekoliko godina saznate da je situacija ista kao i s Djedom Mrazom, osjećate kao da ste izgubili nekoga sebi bliskoga. 'Ne laži, znam da postoje, vidio sam!' oderete zbog toga iznenađenoj i zbunjenoj majci nakon što vam je priopćila tužnu vijest i zgromite vrata o štok gotovo do pucanja.

Onda vam starci kupe konzolu ili PC, ufurate se u igre, skužite da u njima ima zmajeva i život je opet lijep.

No da, krenimo mi ipak na samu igru. Hoard je ultra jednostavna, ali i vrlo zarazna igra u kojoj preuzimate ulogu zlog zmaja kojemu je cilj, kao što to i ime igre nalaže – sakupiti što veću zalihu zlata. Igra zapravo uopće nema radnju te se jednostavno odvija kroz niz stupnjeva u kojima morate postići što bolji rezultat i to u singleplayer ili multiplayer modu.

Ako odaberete singleplayer, jasno, borite se samo protiv igre, ali imate i mogućnost da svoj rezultat 'okačite' na Leaderboard da biste se mogli natjecati s ekipom iz cijeloga svijeta koja također igra igru. Najveći izazov ipak predstavlja nadmetanje online u kojemu se možete sukobiti s do tri igrača istovremeno. Tu pak imate izbor jednostavno gomilati zlatnike bez sukobljavanja s ostalom trojicom ili odmah navaliti na njih i podmuklo im maznuti njihove gomile.

U oba spomenuta moda, postoji ograničenje dužine igre i ono je po defaultu desetak minuta što je sasvim dovoljno, a često i previše, posebice u singleplayeru.

Leveli igre nisu preveliki, no svaki ima jedinstveni reljef i raspored građevina, cesta i općenito gradske infrastrukture srednjega vijeka. Zlatnike skupljate na način da se udaljite od svojega gnijezda i jednostavno, barbarski popalite sve vidljivo na mapi. Za svaku građevinu dobiva se određeni broj zlatnika, ali i za paljenje transportnih vozila koja recimo iz mlina prevoze brašno u grad.

Sakupljene zlatnike odnosite na gomilu i tu za njihovu protuvrijednost unapređujete zmaja povećavajući mu brzinu, oklop, paležnu moć. Ipak, ne vrijedi se koncentrirati isključivo na to, jer čim završite level, zmaj se vraća na svoje početne karakteristike i nastavlja bez unapređenja. To će neke razočarati, no to rješenje potpuno je logično jer vaš bi zmaj već na drugom levelu postao nadmoćan i igra više ne bi imala smisla.

S tehničke strane, Hoard je vrlo dobro odrađen. Grafika nije spektakularna, ali služi svrsi. Teksture i objekti kvalitetno su dizajnirani, a zvuk nas neodoljivo podsjeća na osmobitnu glazbu sa starih konzola. Pogled na igru iz ptičje je perspektive čime se nastoji dočarati igranje neke stolne igre na ploči.

Iako je u globalu zanimljivo iskustvo, Hoardov je problem nedostatak nekakve priče koja bi igrača prikovala uz ekran. Osim što nema priče, nadogradnje traju samo do kraja levela što se isto mnogima neće svidjeti. Zbog toga vam Hoard preporučujemo samo ako planirate igrati multiplayer koji je zaista izvrstan, jer singleplayer ćete možda i igrati nekoliko dana i onda ga zaboraviti.

OCJENA: -4