Trakavica oko smjene ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije Dragana Lozančića, odnosno imenovanja njegova nasljednika, po svemu sudeći okončat će se u roku od nekoliko dana: premijer Tihomir Orešković u ponedjeljak je najavio da će konačno supotpisati prijedlog o Lozančiću koji se kiseli u njegovoj ladici više od mjesec dana i s predsjednicom Kolindom Grabar Kitarović 'sjesti i predložiti kandidata'. Ostaje vidjeti hoće li kandidat zaista biti Daniel Markić. Ako je objavljivanje njegova imena bila samo politička diverzija u prepucavanju koalicijskih partnera, čovjek koji vodi inozemne obavještajne operacije ostat će izložen javnosti i njegova karijera u obavještajnoj službi bit će pod velikim upitnikom
Kuloari već tjednima nagađaju, predviđaju, guraju i spekuliraju, a iz cijele te kakofonije može se razabrati nekoliko nespornih činjenica: Tomislav Karamarko žarko želi preuzeti kontrolu nad obavještajnom zajednicom - jednako kao i u što većem dijelu MUP-a i ostatka represivnog aparata - a na putu ostvarivanju njegovih mokrih snova stoje Most i premijer Tihomir Orešković. Samo odugovlačenje Lozančićevog izvjesnog skidanja tumači se kao plastična poruka da ambicije ipak neće ostvariti tako lako, a ime novog šefa hrvatskih špijuna otkrit će hoće li i na ovom polju ambiciozni prvi potpredsjednik vlade zabilježiti kapitulaciju.
Tri imena zasad su se iskristalizirala: s jedne strane Karamarkova dva službeno neimenovana kandidata - prevedeno, Toni Matas i Josip Barić - nasuprot kojih stoji Daniel Markić kao premijerov favorit kojega iz sjene navodno podupire Most.
Nije isključeno da nitko od njih na koncu ne prosperira, pogotovo jer se u jednadžbi pojavilo još nekoliko faktora - tu je Karamarkova javna sumnja da se preko SOA-e na velika vrata vraća navodni kadrovik i legendarna siva eminencija hrvatske politike Ivić Pašalić, koji se morao ograditi da 'Markića uopće ne poznaje', ali i vječno pitanje svih pitanja: na koga će pasti blagoslov generala Ante Gotovine
Što je poprilično besmisleno jer, kako se zna, od oslobađajuće presude u Haagu on blagoslivlja sve redom, lijeve i desne, tko god ga pozove na kavu. Za Daniela Markića tako se izjasnio da je hrabar i požrtvovan časnik.
Slučaj navodnog Oreškovićeva kandidata zgodan je primjer i za ilustraciju funkcioniranja medija: dok dio sklon HDZ-u navodi da je Markić ispijao šampanjac nakon vijesti o Gotovininom uhićenju, te da je i inače 'karijerist skromnog, vrlo skromnog obrazovanja', portali bliži Mostu opisat će ga kao Gotovininog prijatelja, domoljuba i visokoobrazovanog vrhunskog poznavatelja međunarodnih odnosa.
Poznavatelji prilika u obavještajnoj zajednici upozorit će da ovakvo loptanje u javnosti najviše štete nanosi upravo njemu, koji je sada izložen svjetlu reflektora - što je za ovakav profil ljudi najčešće kontraproduktivno i predstavlja javno žrtvovanje. Ali i da bi, u sklopu akcije pronalaska kompromisa unutar vladajuće koalicije i izbjegavanja dojma o pobjednicima i poraženima, najprije mogla nastradati upravo njegova kandidatura.
Ako se ipak popne na vrh SOA-ine hijerarhije, Markić će nastaviti zanimljiv niz 'stranaca' koji vode hrvatsku obavještajnu zajednicu: nakon Lozančića koji ima i američko državljanstvo, on se može pohvaliti - francuskim.
Rođen je u toj državi 1970. godine, gdje je navodno razvio dobre veze s hrvatskim pripadnicima Legije stranaca, između ostalih i Gotovinom i danas umirovljenim generalom Antom Rosom. U ranim dvadesetima, na samom početku Domovinskog rata, vraća se u Hrvatsku i postaje bojnik HV-a i HVO-a, a u jednom periodu radio je i u kabinetu generala Rose. Dio medija navodi da je Markić bio 'hrvatski kontakt' generala Phillippea Rondota, nekadašnjeg šefa francuskih obavještajnih službi koji je početkom devedesetih imao jake veze s hrvatskim vojnim i obavještajnim vrhom.
Odmah nakon Oluje Daniel Markić ulazi u obavještajnu zajednicu i ondje ostaje sve do danas, kada obnaša dužnost načelnika za međunarodne odnose. Navodno je bio snažno angažiran u pokušaju oslobađanja Tomislava Salopeka, hrvatskog radnika otetog u Egiptu.
Osim još navodnog poznavanja pet svjetskih jezika, o liku i djelu potencijalnog novog šefa SOA-e gotovo je teško doznati bilo što više, a ni u obavještajnim krugovima nema previše sugovornika voljnih pričati. Za ovu priliku kontaktirali smo Ivu Lučića, povjesničara koji je obnašao visoke dužnosti upravo u sigurnosnim agencijama. On je navodno blizak 'Markićevim krugovima', a u nekim kombinacijama čak i njegovo ime pojavilo se kao opcija za novog šefa SOA-e. Lučić se na to samo nasmijao.
'Niti me to zanima niti imam takvih ambicija. Taj dio moje karijere odvijao se u davnoj prošlosti, tijekom ratnog i poratnog vremena, i daleko je iza mene', kaže Lučić koji svejedno nije nezadovoljan mogućnošću da Daniel Markić ipak osvane na toj dužnosti.
'Sjećam ga se kao mladog vojnika koji je početkom rata došao iz Pariza, a nakon njega se priključio HIS-u. Zajedno smo proveli pet godina i pamtim da je dobro učio i radio, bio je besprijekoran', kaže Lučić.
'Doduše, nakon toga nisam ga puno viđao i nisam upućen u razvoj njegove karijere - u petnaest godina netko se može razviti u vrhunskog profesionalca, a netko može upropastiti karijeru', kaže današnji povjesničar i naglašava da bi ga Markićevo imenovanje razveselilo kao građanina. I to, objašnjava, iz dva razloga: on s jedne strane dolazi iz obavještajnog sustava, a s druge nema veze s onim starim, bivšim sustavom.
